DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
DSC07289aZadnji turnus duhovnih vježbi, koje su održane u prostoru Katoličke osnovne škole u Šibeniku, predvodio je o. Jozo Milanović, benediktinac iz samostana sv. Kuzme i Damjana na otoku Pašmanu. Uz duhovnu obnovu, bila nam je to prigoda da po o. Jozi bolje upoznamo najstariji red zapadnoga kršćanstva kao i njegova utemeljitelja sv. Benedikta.
 
O. Jozo, možete li nam predstaviti Vašu benediktinsku zajednicu na Pašmanu?
 
O. Jozo: Naša monaška zajednica živi u jednom malom samostanu na brežuljku poviše Tkona. Brežuljak se zove Ćokovac, a po brežuljku se i samostan tako zove. Ime Ćokovac dolazi od ptice "ćok", kako se na Pašmanu zove kos.
 
Samostan je građen početkom 12. st., kad su se monasi iz Biograda preselili na otok Pašman. Kažem "monasi" jer su tek kasnije nazivali "benediktinci" oni monasi koji su živjeli po Monaškom pravilu sv. Benedikta. Početkom 19. st. samostan su zatvorili Francuzi. Stoljeće i pol u njemu nije nitko živio, a 1965. ponovno je otvoren. Ćokovski samostan bio je inače glagoljaški.
 
Duhovne vježbe započeli ste anegdotom o tome kako je jedan monah svome rođenome bratu tumačio da u samostanu ide u "školu službe Gospodnje". Što znači biti u školi službe Gospodnje?
 
O. Jozo: Monah je tumačio svom bratu svećeniku što znači samostanska "škola službe Gospodnje" - kako sv. Benedikt naziva monaški život. To je škola u kojoj se napreduje po poniznosti i traženju jednostavnosti života, usredotočenog na Krista. Ako hoćete, mogu to za čitatelje ponovno ispričati.
 
Došao jedan svećenik u posjet svom bratu u samostan. Vidi iznad vrata natpis "Škola službe Gospodnje" pa pita brata: 
- Što ovaj natpis znači?
- Znači da je samostan škola - odgovori mu brat monah.
- A kakva je to škola? - pita dalje posjetitelj. 
- Osnovna kršćanska - ču odgovor.
. Dobro, u koji ti sad razred ideš? - pita dalje.
- U osmi.
- To znači da ćeš školu uskoro završiti? 
- Ma tek sam je započeo - odgovara monah.
- Tek započeo? Pa što ćeš raditi kad završiš osmi razred?
- Ići ću u sedmi.
- U sedmi? - čudi se svećenik. - A kad završiš sedmi?
- Onda u šesti. Pa poslije šestog u peti.
- Pa onda u četvrti, pa u treći, pa u drugi i na koncu u prvi. A da ti nije teško školovati se tako unatrag?
- Nije to natrag, nego naprijed. Naravno da je teško. Zamisli, nakon toliko godina provedenih u samostanu, još sam u osmom razredu. Jest teško, ali već zamišljam kako će biti lijepo u prvom razredu: jedini učitelj Krist, jedina knjiga Sveto Pismo, jedinimet bogoslužje.
- A kad završiš prvi razred?
- E, onda se ide u vrtić. Kako je ondje lijepo! Učenja malo, a igranja puno. 
- A poslije vrtića? - pita dalje brat svećenik.
- Poslije vrtića su jaslice. Ondje je još ljepše. Samo se igra i uživa. I pjeva se "Ajejuja". Gledajući oko sebe Božje darove, sve manje govoriš, a sve više se diviš. I dođe onaj trenutak kad od silnoga divljenja samo govoriš "Ooo!". Ne stigneš više ni udahnuti i tako izdahneš za vječni život.  
   
Više puta ste istaknuli središnjost euharistijskoga slavlja i važnost molitve časoslova. U čemu je njihovo značenje i koje mjesto u odnosu na njih imaju različite pobožnosti? 
 
O. Jozo: Mislim da je važno, a osobito u naše vrijeme, da nam duhovni život bude skladan. Da se zna da je Kristovo vazmeno otajstvo vrhunac prema kome sve ide, i iz koga sve izvire. To se otajstvo najpotpunije slavi u liturgiji, a u središtu svih liturgijskih čina je euharistijsko slavlje. Kad govorimo o molitvi, onda je glavna ona liturgijska, to jest časoslov. Ostale pobožnosti će se skladno uklopiti kad prema liturgiji vode i iz nje izviru.  
 
Benediktinski način života sažimlje se u tri dimenzije: "ora et labora et lege" (moli, radi, čitaj). To je istaknuo i papa Benedikt XVI. kada je 2009. godine posjetio Montecassino. Ta su tri stupa duhovnog i kulturnog razvoja danas u priličnoj neravnoteži. Kako ih se može iznova aktualizirati?
 
O. Jozo: Papa Benedikt XVI. tom je prigodom govorio o želji sv. Benedikta da se Kristu ništa ne pretpostavlja, ali da se za njega svjedoči molitvom, radom i čitanjem. Pod čitanjem je podrazumijevao rad na polju kulture, što je zapravo jedan oblik rada. Ako mislimo i na rad ručni i na rad intelektualni, te na molitvu koja im prethodi, onda će biti jasno i geslo "moli i radi". Zanimljivo je da na hrvatskom prva slova gesla daju "mir", a biblijski mir je temeljno značenje monaškog sklada. Izvorno geslo monaha benediktinaca glasi: "da se u svemu slavi Bog", što je sv. Benedikt uzeo iz Prve Petrove poslanice (4, 11). Kasnije se to geslo pojednostavilo u “moli i radi”. Sklad valja tražiti najprije u molitvi, moleći zajednički i pojedinačno, kako bismo od Gospodina doznali  što nam je raditi. Dakle, kad se Kristu ništa ne pretpostavlja i kad molitva rad nadahnjuje, lako se uskladi "ora et labora et lege". A kad se molitva i rad i čitanje usklade, tada se mogu i korisno aktualizirati.
 
Čitajući poznatoga autora duhovne literature, benediktinca Notkera Wolfa, svidjelo mi se to što naglašava da je sv. Benedikt za monaški život vrlo važnim smatrao traženje i držanje prave mjere u svemu. Što to konkretno znači? 
 
O. Jozo: Tražeći sklad kršćanskog života, što je važna oznaka monaške duhovnosti, sv. Bendikt je rado govorio o mjeri. I ne samo on. Tako je i pustinjakinja Sinkletika govorila da se prava pobožnost poznaje po mjeri. I u Benediktovo vrijeme je bilo onih koji su u nečemu pretjerivali, a ima ih danas. Što znači kad neki kažu "što više molitve, to bolje", ili: "što više rada, to bolje", ili: "što manje imati, to bolje"? Najbolje je, a često i najteže, doći do sklada koji se rađa kad se Krist nasljeduje. A tko Krista nasljeduje dobro će odvagnuti koliko mu čega treba. Od Krista nije važnija ni molitva, ni rad ni siromaštvo, niti išta drugo. U pravu je bio sv. Ivan Zlatousti kad je govorio: "Neka svatko nađe prikladnu obuću". Jer, onaj koji želi putovati, to jest Isusa slijediti, neće za svoje noge uzeti ni preveliku ni premalu obuću. Smetala bi mu i ona prevelika i ona premala. A oni koji kažu: "što manje, to bolje", mogu biti i bez obuće. Tko ne želi putovati može se i izuti. Tako će lakše spavati. No iskreni kršćanin tražit će pravu mjeru svega onoga što mu je potrebno kako bi mogao Krista izbliza slijediti.
 
Ne možemo ne spomenuti da su suvremeni pape, posebice njegov “imenjak” papa Benedikt XVI., promovirali aktualnost i značenje sv. Benedikta za samu Europu. U kojem smislu se u sv. Benediktu može naći nadahnuće za današnju Europu s njezinim mnogim i velikim poteškoćama?
 
O. Jozo: Papa Pavao VI. proglasio je 1964. godine sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Zaista se možemo pitati: što današnjoj Europi može značiti svetac koji je živio prije više od petnaest stoljeća? Što današnjoj "razvijenoj" Europi može pomoći monah Benedikt koji je živio najprije u pećini, a poslije na vrhu brda? Sv. Grgur Veliki, koji je napisao prvi životopis sv. Benedikta, kaže za njega da je bio "čovjek Božji". Čovjek Božji Benedikt gledao je i sebe, i braću i sve stvoreno - kao Božje. Štovao je Boga i sve njegovo poštivao. Imao je Kristovo evanđelje i drugi mu zakon nije trebao. Danas je Europa zaboravila svoje kršćanske korijene. Ne drži se Kristova evanđelja pa stalno donosi svoje nove zakone, brojne propise, čudne rezolucije… A kako bi opet procvala kad bi se svojim kršćanskim korijenima vratila!
 
Razgovarala: s. Valerija Kovač