DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
Bozo Lujic3 1Biblija na jednostavan i plastičan način pripovijeda o najčudesnijemu događaju naše vjere: o novorođenome Isusu u kojemu je sam Bog postao čovjekom. No, danas je sve snažnija tendencija da njezina poruka ostane samo lijepa „priča za djecu“.
 
Prof. dr. fra Božo Lujić, naš poznati bibličar, profesor na Katoličkome bogoslovnome fakultetu u Zagrebu, pročelnik Katedre Svetoga pisma Staroga zavjeta, autor mnogih knjiga o Bibliji i voditelj hodočašća u Svetu zemlju, približava nam pravo značenje Božića.
 
Profesore, rado čitamo evanđelja Isusova djetinjstva i pojedine događaje koji su vezani uz njegovo rođenje i nakon njega. Kako ih imamo danas razumjeti i u kojem smislu su povijesno istiniti? 
 
Prof. Lujić: Izvješća o Isusovu rođenju nalaze se u Matejevu (1,1–2,19) i Lukinu evanđelju  (2,1–21), dok druga dva evanđelja o tome izrijekom ne govore. Razlog za to ležao bi vjerojatno u naglašenom zanimanju prve kršćanske zajednice za Isusovo naviještanje, njegovu smrt i uskrsnuće, a  za njegovo rođenje u početku nije postojao neki poseban interes, kao što je to uostalom bilo i s prorocima u Starome zavjetu.  
 
I ova dva izvješća, bez obzira na to što se u njihovoj podlozi nalaze značajni povijesni podatci, ipak nisu strogo povijesna izvješća u današnjem smislu riječi. Ona predstavljaju posebni književni rod poznat u biblijskim ali i izvanbiblijskim spisima, pa čak i u antičkoj književnosti koji opisuje rađanje velikih osoba. Samo je to u evanđeljima teološki utemeljeno kao povezivanje Božje i ljudske stvarnosti. 
 
Dva navedena izvješća o Isusovu rođenju služe kao uvod u velike teološke teme koje se poslije toga razlažu u evanđeljima. U izvjesnom smislu ovi izvještaji služe za iskazivanje vjere u Krista. Tako Matej prikazuje Isusa kao Abrahamova sina čime ističe univerzalističko obilježje Isusova poslanja, zatim kao Davidova sina, čime opet potkrepljuje njegovo poslanje Izraelu, a koncu kao Emanuela, čime se naglašava Isusa kao Božjega Sina. Povijesnost izvješća o Isusovu  rođenju pokazuje se i u tome što se kod Mateja i Luke ta izvješća u bitnim podatcima ipak podudaraju.
 
Današnji čovjek sve manje uz Božić povezuje ono najvažnije – Isusovo rođenje. Što nam kazuje Biblija, zašto se Bog upuštao u takvu „avanturu“ i sam postao čovjekom?
 
Prof. Lujić: Isusovo rođenje je zanimljivo  s više strana, ovisno o gledištu s kojega se promatra. Ako se na njega gleda iz Božje perspektive, onda se u Isusu otkriva nova Božja logika koja pokazuje da Bog izgrađuje svoj autoritet odozdo, iz čovjekova svijeta preuzimanjem čovjekove sudbine na sebe, progovaranjem ljudskim jezikom i potpunim prihvaćanjem patnje i nevolje vezane uz život. Gledano iz čovjekova svijeta, Bog se pokazuje kao milosrdni Bog pun empatije prema ljudima koji se u potpunosti „ispraznio“ radi čovjeka, kako lijepo piše Pavao. Sve se manje zamjećuje istinska Božja odluka stupanja u čovjekov svijet: da spasi čovjeka od samoga čovjeka  i pokaže mu put jednoga novoga,  otvorenoga čovjeka Isusa.
 
Nažalost, ljudi danas sve više zaboravljaju prave sadržaje Božića i njegovu teološku poruku, a sve više svode Božić na izvanjskost: bilo u proslavi, bilo u darivanju, bilo u obilježavanju. Božić sve više postaje komercijalni blagdan i time ulazi u zadanu križaljku današnjih odnosa među ljudima. Štoviše, nestali su oni neutralni, ali važni znakovi Božića: slama, idila božićne vatre, zvuci božićnih pjesama, ljepota božićnih pohoda i obiteljskih slavlja. Duh racionalizma i poslijemodernoga društva uništio je ili gurnuo u stranu mnoge istinske vrijednosti Božića, nakon što ga je ogolio, a potom mu dao sekularne sadržaje.
 
Evanđelja pripovijedaju da Marija i Josip nisu pronašli prenoćišta i da su se na kraju sklonili u jednu špilju. Ono što se nama danas čini pomalo romantizirano, gruba je životna realnost za mnoge. Koji je naš kršćanski imperativ prema izbjeglicama, protjeranima, onima koji nemaju svoga doma?
 
Prof. Lujić: Evanđelja izvještavaju kako su se Marija i Josip zaputili prema Betlehemu  radi obveze popisa pučanstva koju je propisao rimski car. I upravo na tom putu, u Betlehemu, u pećini koja je služila i kao štala, došlo je vrijeme i Marija je rodila Isusa. Povila ga je i stavila u jaslice. Istinska idila o Isusovu rođenju: među životinjama i s roditeljima, daleko od svijeta vlasti i politike, a opet među ljudima. Astrolozi  ga traže i sami od sebe ne mogu naći, Herod želi znati gdje je da ga ubije, svećenici i teolozi u Jeruzalemu znaju gdje je, ali ništa ne poduzimaju, jedini koji u njemu prepoznaju božanski lik i božansko Dijete jesu pastiri.
 
Ipak nije to tako sve bilo idilično, ali ni posve tragično. Nekoć su kuće bile građene ili na pećinama ili uz pećine. U kućama su stanovali ljudi, a dole u pećini životinje. Bilo je obitelji koje nisu imale zasebne kuće nego je njihov dom bio sa životinjama. Očito da Josip i Marija nisu našli prenoćište u kući nego u pećini gdje su bile životinje. Time se želi reći da je Isus rođen kao najobičnije dijete, rođeno od siromašnih roditelja i da je njegov ulazak u ovaj svijet bio logičan jer je tako živio, djelovao i umro.
 
Mnogi danas žele vidjeti tu situaciju  u kontekstu brojnih izbjeglica i migranata koji masovno idu u „bolji“ život. Ovo sadašnje stanje i ono u  Isusovo vrijeme ne da se usporediti. Isus nije protjeran, ali je progonjen; Isus se opet vraća kad su nestale opasnosti progona. Isus, istina, nije jedno vrijeme imao svoga doma u Nazaretu, jer ga nije htio imati budući da nije bio prihvaćen, pa je stanovao u Kafarnaumu, u Petrovoj  kući. No nije to sve tako  jednostavno usporedivo.
 
Potrošnja i profit sve više „gutaju“ pravi smisao slavlja došašća i Božića. Koja poruka vjere o Isusovu rođenju na poseban način može taknuti suvremenoga čovjeka? 
 
Prof. Lujić: Već sam rekao da je Božić postao svetkovinom velikih komercijalnih zarada. U toj buci, žurbi i kupovini često  se gube sadržaji i poruke Božića. Ipak, Božić ostaje velika poruka za čovjeka današnjice: Potrebno je ponovno se u svome vrijednosnom sustavu vratiti čovjeku. Za kršćanina vjernika, otkako se Isus rodio kao čovjek, čovjek dobiva posebno značenje. Boga odnosno Isusa se prepoznaje u čovjekovu licu.
 
Profesore, kako Vi osobno doživljavate Božić i što je Vama tada najvažnije?
 
Prof. Lujić: Božić za mene osobno znači spajanje vlastitoga djetinjstva, sjećanja, komad doma i  zavičaja, idilu  nekadašnje proslave Božića ali i teološke poruke koju Božić u sebi nosi – sve to u jednome. Božić je za mene nevjerojatna, a opet draga svetkovina; Božić dolazi s drugoga svijeta a opet  je u ovome svijetu; Božić je od Boga a opet u čovjeku i za čovjeka; izazovan a opet tako blizak; neshvatljiv, a opet tako privlačan, dubok a tako jednostavan; vezan uz zemlju a opet neizmjerno božanski. U Božiću je Bog otvoren čovjeku do sebedarivanja i čovjek Bogu do sebepotvrđivanja. Božić je za mene i prošlost i sadašnjost i budućnost.
 
Razgovarala: s. Valerija Kovač