DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil

2020 06 CoronaCOVID-19-kriza uzdrmala je temelje našega života kako individualnog tako i društvenog, na svim razinama, da nije moguće nastaviti živjeti kao da ničega nije bilo, nego smo pozvani na razmišljanje. „Toliko znanja o našemu neznanju i o prinudi da se djeluje i živi u uvjetima nesigurnosti još nikad nije bilo.”

Tako je jasno sažeo problematiku korona-krize poznati njemački filozof i sociolog Jürgen Habermas. Dvije su ključne riječi u njegovu zaključku: neznanje i nesigurnost.

Kada o njima razmislimo, možemo na prvu reći da se na manjim, pojedinačnim razinama i područjima uvijek susrećemo s neznanjem o nečemu ili nečega, ili pak s nesigurnošću u nekom manjem opsegu. Ali neznanja i nesigurnosti u ovakvim razmjerima, i po opsegu i po intenzitetu nije bilo. Oni su postali dio spoznaje i doživljaja cijeloga svijeta i to u isto vrijeme. K tome, uzdrmali su kako našu osobnu egzistencijalnu sigurnost tako i sigurnosne temelje društva i čovječanstva.

Suvremeni čovjek razvijenoga društva, koji je navikao na slobodu bez granica i na mogućnosti bez granica, odjednom se susreće s raznim ograničenjima koje ne može prebroditi i koje mu, gle ironije, čak život spašavaju. I naše društvo koje svoju sigurnost stavlja u znanje, napredak, u znanstvene i tehnološke inovacije i gospodarski razvoj odjednom se susreće s njihovim granicama na globalnoj razini. Jedan nevidljivi, sićušni virus uzdrmao je sve one vidljive sigurnosti koje su se doživljavale gotovo apsolutno: postajemo svjesni fragmentarnog znanja znanosti, kojoj je potrebo puno istraživanja za mjerodavne uvide; shvatili smo da velika količina podataka (big data) po sebi nema koristi ako se iz nje ne mogu dobiti pouzdani rezultati; vidimo slabosti jedne ekonomije usmjerene samo na rast i dobit koja nakon mjesec-dva „lockdowna“ pada u recesiju…

Iz ovoga zapažanja ne možemo izvući zaključak da ta tri stupa današnjega društva – znanost, tehnologiju i ekonomiju treba odbaciti. Oni bez sumnje doprinose boljitku čovječanstva, ali ih valja premisliti i staviti ih na jedno relativnije mjesto unutar sveobuhvatnoga razumijevanja naše stvarnosti. Kršćanskim riječnikom rečeno, ni znanost, ni tehnologija, ni ekonomija ne mogu donijeti čovječanstvu spasenje. Ni jedno od to troje neće ostvariti savršenoga čovjeka niti društvo, u kojemu ne bi bilo više ranjivosti, slabosti, bolesti, smrti, siromaštva, nejednakosti. Ne mogu dati niti onaj pravi smisao, koji ih nadilazi, nego trebaju pomoći da se taj smisao otkriva i ostvaruje. Konačno, vidimo da znanstveni, tehnički i ekonomski napredak ne ide bez duhovnoga i moralnoga razvoja čovječanstva - a taj u ovoj situaciji uključuje, poniznost i prihvaćanje vlastitih granica spoznaje i djelovanja te spremnost da se na nov način postavi ljestvica vrijednosti mjerodavna za jedno društvo budućnosti.

Ni na osobnoj razini takve se situacije neznanja i nesigurnosti koje zadiru u našu egzistenciju ne mogu izbjeći, nego treba naučiti živjeti s njima tako da nam ne uzdrmaju smisao života. U sekularnom govoru se danas puno govori o rezilijentnosti kao otpornosti čovjekove duše na životne nedaće. U kršćanstvu za tu sposobnost imamo jednu puno stariju riječ, a to je vjera, povjerenje, koja nam daje snagu da se zdravo nosimo s onim što ne znamo i čime ne možemo ovladati.

S. Valerija Kovač