DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil

BiblijaBiblija je Božja riječ, Božja riječ u ljudskim različitim načinima izražavanja. Ona govori o Bogu, čovjeku i svijetu – to su tri koordinate naše stvarnosti i našega života.

Biblija nije znanstvena knjiga. U njoj ne možemo naći znanstvene podatke o tome kako je nastao svemir, kako su se razvila živa bića, kakvim procesom se razvio čovjek.  Ali Biblija nije zato manje vrijedna i ne može se stoga reći da za današnje vrijeme nije mjerodavna. Biblija pruža važnu poruku za nas i naš svijet. Kazuje nam odakle dolazi čovjek, zašto je na zemlji, koji je cilj njegova života. Ona nam kazuje odakle zlo u svijetu, zašto čovjek griješi, zašto mu je potrebno spasenje, tko je početak i svrha čovjeka i svijeta. Znanost donosi empirijske podatke i uvide u svijet i njegovu prošlost i sadašnjost. Biblija ne pobija znanstveno istraživanje, jer ona donosi podatke na jednoj drugoj razini: donosi egzistencijalne, ili teološkim rječnikom rečeno, spasenjske istine o kojima svaki čovjek kad-tad u svome životu razmišlja. Tako već Dei Verbum kaže da Bog nije objavio znanstvene istine, nego istine koje su čovjeku potrebne za njegovo spasenje, da otkrije Božji poziv i putokaz kao živjeti i do Boga doći.

Biblija nije povijesna knjiga u suvremenom smislu riječi. Čitava Biblija je priča o Bogu i njegovu narodu u hodu kroz njegovu povijest. Ali Biblija se ne usredotočuje na povijesne podatke niti je točan izvještaj o nekim događajima u historiografskom smislu. Biblija nam govori o Božjoj ljubavi i vjernosti svome savezu s ljudima te o vjernosti ali i o duhovnim vrludanjima naroda i ljudi u odnosu na Božji poziv. Biblija nam otkriva kakav je Bog i kakav je čovjek. Kad kažemo da nam Biblija donosi istine važne za naše spasenje, onda je najdublja istina sam Isus Krist. Biblija nam pripovijeda o pripremi i dolasku Mesije, Božjega Spasitelja – pripovijeda nam o Isusu Kristu, o njegovu konkretnom životu i djelovanju, o njegovim porukama i propovijedima. Ona nije kronika Isusova života,  ali ona na svoj način pripovijeda ono što se stvarno dogodilo, ona pripovijeda o jednoj stvarnoj povijesnoj osobi Isusu Kristu i stvarnom povijesno uprisutnjenom Božjem kraljevstvu. Po Bibliji znamo da Isus nije mit, privid, nego stvarna, povijesna osoba koja nam je pokazala Boga, njegovu radikalnu ljubav prema nama i donijela nam spasenje.

Biblijski stručnjaci proučavaju biblijske tekstove historijsko-kritičkom metodom. Proučavaju kada su tekstovi nastali, u kakvom su povijesnom, društvenom i misaonom okružju imali svoje početke, kako se njihovo tumačenje razvijalo, koje namjere su imali biblijski pisci koji su u njima izrazili Božju poruku ljudima, itd. To je vrlo važan, povijesno-teološko-znanstveni pristup Bibliji.  On pomaže da se ona ne shvaća pretjerano doslovno, nego da se dublje prodire do prave Božje poruke koja je izrečena nekad jasnim nekad manje jasnim ljudskim riječima.

Međutim, za istinsko razumijevanje Biblije to nije dovoljno. Nije dovoljno samo rekonstruirati nastanak biblijskih spisa. Biblija je živa Božja riječ, upućena ljudima svih vremena i generacija. Potrebno je koristiti ljudske metode da se oljušti njezina dubinska Božje poruke ljudima. No, ako je Biblija Božja riječ nadahnuta svetome piscu, onda ju je i danas potrebno čitati Božjim Duhom, onim istim Duhom čijim nadahnućem je napisana. Biblija se i danas čita i razumijeva u Božjemu Duhu, to znači da bez molitve i kontemplacije Božje riječi, Biblija ostaje samo pisano slovo i književno djelo puno raznolikih ljudskih egzistencijalnih doživljaja i pitanja. Biblija nije samo neki stari manuskript, nego i danas aktualna Božja riječ. Duh Sveti pretvara Sveto pismo u živu Božju riječ, koja i za današnjega čovjeka ima svoju poruku.

Važno je čuvati se fragmentarnoga i selektivnoga čitanja Biblije. Ne može se uzimati samo neki odlomak, neku rečenicu koja nama odgovara i potvrđuje ono što želimo. Valja se čuvati biblicizma te Bibliju razumijevati u cjelini njezine spasenjske poruke. Biblija se ne može ni prisvajati u smislu da samo neka skupina sebi pripisuje pravo na ispravno tumačenje, ma kako pobožne te nakane bile. Biblija se ispravno razumijeva u prostoru Crkve, u tradiciji Crkve koja traje sve do danas, u kojoj djeluje onaj isti Božji Duh unutar koje se ona razvijala i tumačila.

Biblija ima performativni karakter. Riječ Božja ne informira samo, nego formira, mijenja čovjeka, njegov život, otvara nove vidike i razmišljanja, produbljuje stavove, dovodi do dubljega shvaćanja smisla vlastita života.  To znači da Bibliju ne čitamo samo kvantitativno, nego da smo uistinu otvoreni i spremni čuti ono što nam Biblija kaže, pa i ono što ne očekujemo od nje nego nas izvodi iz naših ustaljenih putova. Tek tada je Biblija kao Božja riječ došla do svoga cilja – kada rodi plodom u srcu svakoga čovjeka koji je čita.

S. Valerija Kovač