DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil

Berliner Mauer DPANedavno je Europa proslavila 30. godišnjicu rušenja i pada Berlinskoga zida. Tko je iz Zapadnoga Berlina išao u Istočni Berlin, mogao je vlastitim očima vidjeti što je taj zid značio i koju je drastičnu granicu i podjelu činio samo jedan zid u jednome gradu, u uvjetima života, u ponašanju i mentalitetu ljudi.

K tome, koliko je ljudi ubijeno samo zato što su preskakali taj zid želeći živjeti u slobodi. Razumljiva je bila euforija koja je nastala kada su se upravo na tome zidu otvorile prve granice, jer je to bio simbol konačnog urušavanja jednog totalitarnog, komunističkog režima u Europi, koji je nad ljudima mogao vladati samo metodom zidova, prisila, prijetnja, kazni.

Međutim, relativno je brzo došlo otrježnjenje nakon što je taj vidljivi ideološki zid bio srušen, a razočaranje je još uvijek duboko prisutno među onim ljudima koji su mislili da će s druge strane, na Zapadu, zateći raj na zemlji. Sada se vidjelo da je srušen zid od betona, ali da su još uvijek prisutni zidovi u glavama i srcima koji na različite načine dijele ljude. Sada se vidjelo da i u jednom liberalnom, kapitalističkom društvu koji promovira bezgraničnu slobodu ostvarenja sebe, postoje nevidljivi zidovi i jaz među ljudima, koji se dijele po raznim osnovama: po ekonomskoj snazi, bogatstvu, klasama, narodima, kulturama itd. Jedan na prvi pogled svijet slobodan od vidljivih granica zapravo je pun nevidljivih zidova i dubokih podjela. S druge strane, nakon 30 godina, opet u svijetu jačaju represivni režimi, koji nameću ljudima nove granice i zidove. Svugdje gdje postoje zidovi, bilo od kamena ili betona, bilo u glavama ili srcima, to znači da ljudi nisu uspjeli naći način uspješnoga zajedničkoga života.

„S Bogom svojim preskačem zidove“, kaže uvjereno psalmist, koji ima iskustvo Božje snažne prisutnosti u svome životu (Ps 18, 30). Premda u jednom drugom, ratničkom kontekstu to kaže, njegova sigurnost je značajna poruka i za nas. S Bogom nam ne trebaju zidovi ni u nama, niti među nama niti oko nas. Bog nam daje zalet, volju i snagu da možemo preskočiti zidove u samima sebi i oko nas, da ne živimo s umjetnim ograničenjima, niti da druge ograničujemo. Bog nam daje snagu da živimo u pravoj, odgovornoj slobodi i da tu slobodu drugima garantiramo. S Bogom nam ne trebaju ni drugi zidovi zaštite, jer, kako opet kaže psalmist, on je jedini naš bedem i utvrda.

Danas, kada slavimo svetkovinu Krista Kralja ta Božja logika rušenja zidova nam se pokazuje još jasnijom i kontrastnijom, ako imamo u vidu podjele među ljudima, vidljive i skrivene ideologije, režime i centre moći. Božje Kraljevstvo nema zidova i otvoreno je svim ljudima. U njegovu temelju nije moć ni prisila nego ljubav i Isusov poziv: „Ako hoćeš, idi za mnom“. U vjeri očekujemo punu dovršenost Kraljevstva Božjega, ali ga već sada trebamo učiniti vidljivim: tako što rušimo zidove i podjele, tako što se zalažemo za jednakost i dostojanstvo svih, za prihvaćanje drugih, za globalnu pravednost, za očuvanje stvorenja i za istinski mir na cijelome svijetu.

S. Valerija Kovač