DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil

mobilnost autoputMobilnost odnosno pokretnost dio je identiteta modernoga čovjeka. Naije riječ samo o fizičkoj, tjelesnoj pokretljivosti, nego o mobilnosti kao stilu života. Što je društvo razvijenije, to je više na cijeni pokretnost ljudi.

Nije rijetkost da danas ljudi putuju na rad u drugo mjesto ili da zbog posla mijenjaju ne jednom mjesta stanovanja; u vlastitom životopisu je od prednosti imati iskustvo rada ili volontiranja u nekoj drugoj zemlji svijeta; za studente je poželjno da su barem jedan semestar studirali u nekoj stranoj državi; sveučilišnim profesorima boravak u inozemstvu je bonus za njihovo napredovanje i poznatost; razmjene učenika sastavni su dio školskih programa, a turistička i hodočasnička putovanja danas su dostupna gotovo svakome. Sa sve razvijenijim prometnim mogućnostima porasle su i mogućnosti kretanja današnjega čovjeka. Pokretnost nije samo izvanjski čin premještanja sebe s jednoga mjesta na drugo u geografskom smislu, ona je povezana i s nutarnjim stavovima i doživljajima sebe, svoga života i svijeta oko sebe.

Današnje gotovo beskonačne mogućnosti kretanja po svijetu imaju pozitivne učinke: s jedne strane ispunjaju čovjekovu urođenu želju za otkrićem novoga, nepoznatoga, drugačijega. Kretanja po različitim krajevima čovjeku šire poglede, otvaraju nove horizonte, potiču nove mogućnosti spoznaje, iskustva, doživljaja. Da je čovjek mirovao samo na jednom mjestu, ne bi otkrio druge kontinente, ne bi došao do Mjeseca, ne bi „odletio“ u svemir. Mobilnost pomaže čovjeku da ne apsolutizira sebe i svoj mali svijet, da upoznaje ljepotu drugih mjesta, da prihvaća i poštuje druge ljude, kulture, običaje, stavove. Mobilnost i samoga čovjeka čini spremnim za promjenu sebe i za vlastiti rast. Sjetimo se Abrahama ili Izraelskoga naroda, koji su ostavili svoj uhodani život i poznati svijet, pošli za Božjim pozivom te na svojim putovanjima stekli novo iskustvo Boga koje je promijenilo njihov pogled na svijet i vlastito mjesto u njemu. Sjetimo se Isusa putujućega propovjednika, koji je išao od mjesta do mjesta da ljudima navijesti radosnu vijest o Kraljevstvu Božjemu. U konačnici, suvremena mobilnost aktualizira staru kršćansku poruku da čovjek na zemlji nije vječno i nepromjenjivo, nego da je njegov život nepredvidivo putovanje kroz prostor i vrijeme prema vječnosti.

S druge pak strane, današnje neograničeno kretanje može otići u drugu krajnost: da naš život postane život „na kotačima“ u doslovnom i prenesenom smislu. Stalne promjene mjesta stanovanja, rada, studija, života, stalni imperativ da se bude mobilan može dovesti do toga da čovjek izgubi tlo pod nogama, da postane iskorijenjen, da više ne zna gdje pripada i gdje mu je životno središte; da izgubi duboku povezanost s ljudima i prirodom oko sebe; da postane raspršen i nestalan; da se nekritički prilagođuje uvijek drugačijim trendovima, svjetonazorima, životnim stilovima; da u susretu s drugačijim svijetom postane nesiguran u sebe i svoja životna uvjerenja.

Umijeće je povezati oboje: s jedne strane biti mobilan, fleksibilan, otvoren za drugačije ljude i kulture, a s druge strane ostati postojan, sabran i vjeran sebi samome.

S. Valerija Kovač