DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil

2018 10 Ivan GolubOvih dana preminuo je naš profesor emeritus, akademik Ivan Golub. Danas, 30. listopada, u molitvi smo ga ispratili u vječni pokoj. U zadnje vrijeme, kako je završio u bolnici, mnogo smo o njemu pričali:

posjećivali ga, razmjenjivali informacije o njegovu zdravstvenom stanju, pričali o njemu kao čovjeku i profesoru, o njegovoj svestranosti, o tome kako je cijeli svoj život posvetio proučavanju i promicanju znamenitih likova iz naše teološke, kulturne i književne baštine, o tome kako je bio pravi teolog i pravi pjesnik, kako je njegova teologija poetska teologija i teološka poezija. Sjećali smo se njemu svojstvenih teoloških izraza: čovjek – slika i prijatelj Božji, Bogomdana i Bogudana riječ, čovjek kao homo ludens, itd. Spominjali smo njegove knjige: Prisutni, Najprije čovjek, Prijatelj Božji, Dar dana šestoga, Običan čovjek, Svjetiljka za vazda, Lice prijatelja, itd. Sve smo ih čitali kako zbog teološkog obogaćivanja tako i zbog životne mudrosti. Govorili smo o tome kako je ostavio neobjavljeno pisano blago u svojoj kući, što u knjigama pripremljenima za objavljivanje, što u bilježnicama ispisanima teško čitljivim rukopisom.

U ovom bremenitom trenutku njegove smrti želim i ja, na našoj mrežnoj stranici, profesoru Golubu izreći svoju osobnu zahvalu i nezaboravno sjećanje. Počnimo od mojih studijskih dana. Profesor Golub bio je vrlo upečatljiva osoba. Kao studenti vidjeli smo da je rado dolazio na Katolički bogoslovni fakultet i rado držao predavanja o svojim omiljenim teološkim temama. Znali smo da ne dolazi na predavanja jer mu je to profesorska dužnost, nego jer je svoj profesorski rad shvaćao kao životni poziv. Brojio je semestre koje predaje na fakultetu i davao je do znanja kako se još uvijek nije umorio od predavanja. Njegova predavanja nisu bila suhoparna. Teološki sadržaj nam je tumačio na sebi svojstven, kreativan i pristupačan način. I povezivao ga sa svojim životnim iskustvima, s anegdotama o susretima s raznim ljudima, s doživljajima s održanih gostujućih predavanja diljem svijeta, s novim idejama koje su mu „sinule“ u sasvim običnim trenucima života… Rekla bih da je na nenadmašiv način znao povezati sadržaj vjere, čovjeka i život – i to ne na nekoj apstraktnoj razini, nego na svoj osoban i egzistencijalno konkretan način.

Moj bliži susret s profesorom Golubom počeo je neizravno, suradnjom s njegovim tadašnjim mladim profesorom asistentom, a danas sisačkim biskupom, mons. dr. sc. Vladom Košićem. Bili smo prva generacija studenata, kojima je na vrlo angažiran način predavao kolegij Otajstvo trojedinoga Boga, na trećoj godini studija. Znao nam je, između ostaloga, citirati i teološke misli profesora Goluba, kod kojega je ujedno pisao svoj doktorski rad. Profesor Košić mi je jednom ponudio da mu (više tehnički) pomognem oko pripremanja jedne knjige profesora Goluba za objavljivanje, koja je kasnije izišla pod naslovom Lice prijatelja. Na četvrtoj godini studija nam je predavao i sam profesor Golub kolegije Bog Stvoritelj, Milost Kristova i Pneumatologija. Od obojice profesora, Goluba i Košića, kao i kasnije od profesora Starića na petoj godini, puno sam naučila o teologiji, posebno o dogmatskoj teologiji.

Kada sam odlučila pisati diplomski rad kod profesora Ivana Goluba, najprije sam trebala pohađati njegov seminar. Posebno dvije stvari sam zapamtila i sada ih sama prenosim svojim studentima. Najprije pravilo da naslov uvijek mora odgovarati tekstu rada. Zatim smo kao studenti rad, koji smo napisali na deset stranica, trebali izložiti u dvije-tri minute vremena. Time nas je profesor Golub vježbao, da znamo uočiti bitne stvari, da se učimo izražavati kratko i sažeto. Sjećam se da sam više od pola dana svoj napisani seminarski rad skraćivala na tri minute izlaganja.

Za diplomski rad profesor Golub predložio mi je jednu tada aktualnu temu. Kako je sam istraživao Jurja Križanića, imao je smisla za teološko tumačenje povijesti. Tako je meni predložio da obradim teološko tumačenje povijesti šibenskoga biskupa Srećka Badurine. Istodobno je jednom studentu laiku predložio da obradi teologiju povijesti kardinala Franje Kuharića. Svoj prijedlog obrazložio je tako što je uočio da su posebno ta dva biskupa u vrijeme domovinskoga rata, u svojim propovijedima, teška ratna stradanja tumačili iz teološke perspektive. Tako je nastao moj diplomski rad na temu Teologija povijesti u propovijedima biskupa Srećka Badurine. Oba diplomska rada, moj o teologiji povijesti Srećka Badurine i onaj drugoga kolege o teologiji povijesti Kardinala Kuharića, dobili su pohvalnicu od Fakulteta na godišnjoj promociji novih diplomiranih teologa. Moj rad na diplomskome radu s mentorom profesorom Golubom puno mi je pomogao za moj daljnji teološki rad na poslijediplomskom studiju kako na Gregorijani u Rimu tako i na KBF-u u Zagrebu.

No, profesor Golub znao je cijeniti založenost studenata. Tako je moje iznenađenje bilo još veće, a s njime je rasla i nesigurnost oko vrijednosti moga diplomskoga rada, kada mi je predložio da se moj diplomski rad, uz još nekoliko propovijedi biskupa Srećka Badurine, objavi kao knjižica. I to se ostvarilo zahvaljujući samo zalaganju profesora Goluba, koji je to učinio zbog moga rada, ali i zbog toga što je veoma cijenio biskupa Badurinu: mome diplomskome radu-knjizi pod naslovom Tragovi Božji u povijesti prema propovijedima biskupa Srećka Badurine napisao je predgovor i osobno ju je došao predstaviti u katedrali u Šibeniku, u povodu obljetnice smrti biskupa Srećka Badurine, u rujnu 2001. godine.

Kada sam se vratila sa poslijediplomskoga licencijatskog studija iz Rima, ponovno sam se javila profesoru Golubu za savjet oko teme za doktorski rad iz dogmatske teologije koji sam namjeravala pisati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Cijenila sam prijedlog za temu doktorata koji mi je dao profesor Golub, ali ga ovoga puta nisam mogla poslušati, jer nisam našla dovoljno materijala za istraživanje. Da je profesor Golub o predloženoj temi pisao, sigurno bi našao načina kako je obraditi, no meni se nije otvarala odgovarajuća perspektiva, pa sam na kraju sama sebi pronašla jednu drugu temu. Profesor Golub stavljao je naglasak na teologiju s hrvatskih prostora, a ja sam odabrala i istraživala njemačkoga teologa Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. pod mentorskim vodstvom profesora Ivana Karlića. Nisam se pokajala, a i profesor Golub bio je na kraju zadovoljan.

Profesor Golub je trideset i pet generacija studenata poučavao i odgajao, i svatko od njih ga je zapamtio na svoj način, a nije nevjerojatno da se i on svih svojih studenata sjećao. Danas, nakon toliko godina, zahvaljujući dragome Bogu i profesoru Ivanu Karliću, predstojniku Katedre dogmatske teologije, imam čast predavati na Fakultetu predmete koje je nekada predavao profesor Golub: Bog Stvoritelj i Milost Kristova, koji danas čine dio kolegija Teološka antropologija. I konačno, prije nekoliko godina sam profesoru Golubu pomogla prirediti za objavljivanje jednu knjigu razmišljanja, koja do danas nije izišla: Ne trčite stranputicama svoga života. Zasigurno, profesor Ivan Golub nije gubio vrijeme svoga života na krive putove, nego je slijedio onoga koji je za sebe rekao: „Ja sam Put, Istina i život“.

S. Valerija Kovač