DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
Poklonstvo mudraca vitraj2Razmatrajući izvještaj Matejeva evanđelja o poklonu triju mudraca novorođenome Djetetu, čini mi se da se mudraci prije svega mogu razumjeti kao tražitelji Boga. Ta njihova otvorenost određuje i sve drugo:
 
njihovo ponašanje, istraživanje, odlučnost polaska na put, hrabrost i ustrajnost na putovanju, poniznost i vjeru na cilju puta. Bez obzira na suvremena pitanja o tome, tko su uistinu bili mudraci i odakle su dolazili, i jesu li uopće postojali, sama činjenica da je evanđelist Matej predaju o njima uvrstio u svoje evanđelje, poziva i nas da otkrijemo otajstvo i poruku koja je u njoj sadržana. A to je upravo traganje za Bogom, što na poseban način u današnjem vremenu, smatram važnim, ne samo za svijet općenito, nego i za nas vjernike.
 
Jer nije odviše teško dokazati da u suvremenom mentalitetu i svjetonazoru prevladava „zaboravljenost Boga“, a za koju smo i mi kao Crkva odgovorni živeći često „kao da Boga nema“. Nismo li i mi sami kršćani, također pomalo upali u „pragmatizam svakodnevice“, kojim si aranžiranom kako svoj privatni i društveni tako i vjerski život? Nismo li i mi zaboravili na Boga, pa makar i „radili“ za njega, svaki puta kada po njegovu ne živimo, kada izbjegavamo o njemu govoriti, kada se bojimo zastupati kršćanske vrijednosti i načela, iz straha da nas se ne optuži za netolerantnost ili politički nekorektnost, pa stoga upadamo u sinkretističku romantiku jednakosti svih? Nije li i sama Crkva često u opasnosti zaboraviti onoga u koga vjeruje i zbog koga u konačnici postoji? Nije li stoga suvremena kriza Crkve zapravo kriza Boga? 
 
Božje lice Isus Krist
 
Utjelovljenjem Bog je pokazao svoje lice do te točke da sam živi, govori i djeluje kao čovjek. Zato je središte svega našega vjerovanja u Isusu Kristu. „Bog je onakav kakav je Isus“, kaže papa Benedikt XVI. te nastavlja: „Što je zapravo Isus donio, kada nije donio svjetski mir, blagostanje za sve, bolji svijet? Odgovor je sasvim jednostavan: donio je Boga. Sada poznajemo njegovo lice, sada ga možemo zazvati. Sada poznajemo put, kojim kao ljudi u ovome svijetu trebamo ići.“  
 
U Isusu Kristu daleki Bog, postaje nama blizu – Bog s nama, ne na način svima vidljive svoje božanske uzvišenosti, nego u malome i nezaštićenome djetetu. Tako je svima postao dostupan i blizak. U tome je najdublja jezgra božićnoga otajstva. Bog se nije htio trijumfalno pokazati u svojoj slavi, nego u siromaštvu i bespomoćnosti jednoga djeteta kojega su mogli zamijetiti samo oni koji su se ponizno prepustili nedokučivu otajstvu vjere. Nemoć toga djeteta postala je izraz Božje svemoći koja ne uporabljuje nikakvu drugu silu osim tihe moći istine i ljubavi.
 
Pozvani smo ukazivati na prioritet Boga u Crkvi, u društvu, u osobnome životu. Nije nam govoriti o bilo kakvome bogu, nego o Bogu Isusa Krista, koji se na najjasniji način pokazuje u otajstvu utjelovljenja. Zato će papa Benedikt XVI. s pravom ustvrditi da „biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac.“
 
Hod mudraca prema Isusu
 
Dok su kod Luke pastiri protagonisti poklona Isusu u betlehemskoj spilji, Matej nam pruža lik mudraca kao model za nasljedovanje. Evo nekoliko prijedloga:
 
Najprije, mudraci su ljudi „duhovnoga nemira“. Oni su bili sposobni gledati nebo, tražiti smisao za život, postavljati velika pitanja i tragati. U suprotnosti s Herodom, mudraci su simbol onih koji ne traže novac, moć, čast, nego tragaju za jednom dubljom i trajnijom istinom, za koju vrijedi uložiti čitav život. Predstavnici su svih onih koji traže Boga na hodočašću vlastita života i koji, kada su ga našli, dalje nastavljaju dublje tražiti. Mudraci kazuju da je Isusov učenik uvijek tražitelj, da nije onaj koji se zadovoljava onime što je pronašao. Isusov učenik je onaj koji vjeruje, uvijek iznova razmišljajući, produbljujući, istražujući svoju vjeru.
 
Zatim, mudraci se klanjanju Djetetu, rođenom od Djevice Marije, pravome čovjeku i pravome Bogu. Zasigurno su bili zbunjeni velikim nesrazmjerom između veličine događaja – rođenja posebnoga Kralja, i oskudnosti znaka – njegove malenosti i skrovitosti. Ipak, oni ne raspravljaju, ne pitaju se zašto je to tako, nego se klanjanju. Isus je dijete kao i svako drugo, ali vjeruju da je on iznad svakoga drugoga čovjeka. Nisu ostali razočarani zbog njegove preobične ljudskosti niti su se skandalizirali zbog njegova siromaštva; u njemu su prepoznali izvanrednu osobu, kojoj ih je vodio „znak s neba“. Mudraci su prvi koji pokazuju da pred Isusom ne možemo ništa drugo učiniti nego sagnuti svoja koljena, da bismo mu izrazili svoju vjeru, svoju predanost, radost, molitvu i nadu. Pokloniti mu se znači izići i nadići sebe, prihvaćajući Božju logiku, koja je često drugačija od naših očekivanja. 
 
Konačno, mudraci su se, poučeni u snu, drugim putem vratili svojim kućama. Uvijek postoji drugi put koji Bog pokazuje onima koji ga traže i koji u njega polažu svoju nadu. „Kročeći novim putem označenim susretom s Isusom Kristom, oni više nisu vođeni svjetlom zvijezde, nego unutarnjim svjetlom koje dolazi iz susreta s Kristom. (…) Taj novi put u svjetlu susreta s Kristom, ide drugim smjerom i oni sada hode kao klanjatelji Bogu i ljubitelji ljudi.“ (Lorenzo Zani) Susret s Kristom mijenja način života. U Bibliji promjena puta znači obraćenje, napuštanje dosadašnjega života, okretanje prema Kristu, koji je za sebe rekao: „Ja sam put, istina i život“.
 
Poput mudraca pozvani smo ne zadovoljavati se svakodnevicom i pragmatizmom sadašnjosti. Pozvani smo tragati za Bogom, otkrivati njegovu prisutnost u znakovima vremena, u događajima povijesti i osobnoga života, u ljudima koje susrećemo, u objavljenoj i predanoj Riječi. 
 
Tražiti Boga traži i odgovarajuće djelovanje: zalaganje za mir, pomirenje, dobrotu, ljubav i za sve ono što je po Božju. Konačno, znamo da to ne činimo iz samo našega vlastitoga nadahnuća ili unutarnje snage, nego nas Božja milost, utjelovljena u Betlehemu, potiče i osnažuje. Bog djeluje u nama, privlači nas sebi, stavlja nas na pravi put. Na nama je otvoriti mu se i prepustiti mu naše planove i putove.
 
Poklonstvo mudraca vitraj
 
Na putu našega traganja
 
Razmišljanje o mudracima je prilika da si postavimo nekoliko pitanja na putu našega traganja za Bogom:
 
• Jesmo li se „uljuljali“ u svakodnevicu u kojoj je Bog tek rubna stvarnost? Igra li  Bog za naš život, a ne samo za našu „duhovnu profesiju“, još važnu ulogu? Je li nas uopće briga, vjeruju li drugi u Boga? Jesmo li čak i mi odgovorni za zaborav Boga u našemu vremenu? Jesmo li loši svjedoci, koji druge više odvraćamo od Boga, nego što ih privlačimo? 
 
• Što činimo da drugima „približimo“ Boga? Bojimo li se govoriti o Bogu, da ne bismo ispali netolerantni, nazadni, naivni ili zato jer je današnjem čovjeku Boga jednostavno teško „objasniti“?
 
• Kakav je moj odnos prema Bogu? Obraćam li mu se samo kada nešto od njega tražim ili kada zahvalim za sretni završetak ili uspjeh nekoga pothvata? No, priznajem li njegovu veličinu? Prihvaćam li ga kao jedinu istinu i smisao, i predajem li mu se s povjerenjem i divljenjem njegovu veličanstvenome otajstvu?
 
• Ili se više klanjam stvarima, ljudima, pojavama za koje znam da nisu Bog, ali koje su mi trenutno važnije, od kojih očekujem više plodova za sebe i svoje životne želje i planove?
 
• Prvi koji su prihvatili Isusa bili su stranci, mudraci, a ne oni koji su poznavali Pisma i pripadali narodu Božjemu. Jesmo li i mi poput ovih potonjih, misleći da o Bogu sve već znamo, i ne prepoznajemo ga tamo gdje se pojavljuje na neočekivan način?
 
• Bog se na zemlji objavio u malome novorođenome Djetetu, potpuno neočekivano i nesukladno s predodžbama o Bogu. Prepoznajem li Boga u situacijama koje ne „priliče“ njemu: u malim i neznatnim stvarima, u potrebnim ljudima, u poniznosti, siromaštvu, nemoći, patnji, u svima onima za koje će nas Isus pitati na kraju vremena? 
 
• Jesmo li spremni na obraćenje, na promjenu kada susretnemo Gospodina? Jesmo li spremni odreći se onoga nama dragocjenoga i prihvatiti ono što Bog od nas traži? Ili nam se upravo zato niti ne da tražiti Boga, jer ne želimo izići iz svoje duhovne udobnosti? 
 
 
Bože, koji si po mudracima svim narodima i ljudima 
objavio svoga Sina i u njemu otajstvo svoga nauma spasenja. 
Učini nas neumornim tražiteljima 
tvoje prisutnosti u ovome svijetu i vlastitome životu, 
kako bi u tebi našli pravi smisao i cilj našega zemaljskoga hoda
i kako bismo drugima postali svjetlo 
na putu njihova traganja za tobom. 
Amen.
 
S. Valerija Kovač