DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
Raffaello DisputaGledamo prizor svečanog zajedništva nebeske i zemaljske Crkve na monumentalnoj freski Rafaela Sanzija (1483.-1520.), koja je kasnije dobila do danas uobičajeni, a za stručnjake nedostatan naziv „Rasprava o presvetom sakramentu“. Ta freska vrlo velikih dimenzija (7,7 m x 5 m) krasi zid jedne od „Rafaelovih soba“ (Stanza della Segnatura) u Vatikanskoj palači.  
 
Na četiri zida te sobe prikazan je idealni kršćansko-humanistički poredak (teologija, filozofija, poezija, pravo), a ova freska predstavlja teologiju koja se poima kao „poznavanje božanskih stvari“, kako je napisano iznad same freske. Zanimljivo je da je kao bit teologije Rafael, za kojega se pretpostavlja da je imao savjetnika (vjerojatno Egidija iz Viterba), odabrao temu stvarne Kristove prisutnosti u euharistiji odnosno u Presvetome sakramentu. To je bila vrlo važna tema srednjevjekovne teologije i pobožnosti, reformacije i Tridentskoga koncila, dakle i Rafaelova vremena. 
 
Dok jedni raspravljaju…
 
Freska impresionira mnoštvom likova, njih preko sedamdeset simetrično raspoređenih u skladnu kompoziciju. Horizontalno je podijeljena u tri razine međusobno odvojene svijetloplavim nebom, a povezane središnjom vertikalom, unutar koje se na zemlji – na malome oltaru – nalazi ono o čemu svi raspravljaju i što svi gledaju: hostija u jednostavnoj zlatnoj pokaznici, koja stremi prema nebu. Oltar okružuje zemaljska Crkva, predstavljena u poznatim likovima papa, teologa, pisaca, slikara i anonimnih vjernika: S lijeve strane se prepoznaje Donato Bramante (naslonjen na ogradu, rukom pokazuje na jednu knjigu, a glavom okrenut prema nekome iza leđa), Beato Angelico (u dominikanskome habitu), Francesco della Rovere (mladić okrenut promatraču s prstom usmjerenim prema oltaru), Grgur Veliki ili papa Julije II. (s knjigom na koljenima), sveti Jeronim (starac koji sjedi i čita).
 
S desne strane su identificirani sveti Ambrozije (biskup koji sjedi s pogledom prema gore), do njega sv. Augustin, a iza njega sv. Toma Akvinski, papa Inocent III. i sv. Bonaventura. Lik uspravan na stubama u zlatnom ogrtaču je papa Siksto IV., iza njegovih leđa se vidi Dante Alighieri (s lovorovim vijencem), a još dalje u pozadini se nazire Savonarola. Kao da su sve svi oni iz različitih vremena okupili baš u tom jednom trenutku s istim ciljem: svi žustro raspravljaju, gestikuliraju, razmišljaju i čitaju o tome što se zbiva u euharistijskome otajstvu. Knjige koje čitaju ili su ih odložili na stube mogu predstavljati sav onaj duhovni i misaoni trud koji su uložili u razmišljanje i razmatranje o euharistiji. 
 
… drugi već slave
 
Naš pogled s hostije kao optičke sredine freske ide prema drugoj razini ili nebu, pa se tako pokazuje da je euharistija poveznica između zemaljske i nebeske stvarnosti. U središnjoj vertikali iznad hostije su osobe Presvetoga Trojstva. Time se hostija izravno povezuje s njima kao stvarnim središtem neba i zemlje: Po Duhu Svetomu (u liku goluba usmjeren prema hostiji) Isus Krist Sin Božji biva prisutan u euharistiji. Okrugla zlatna aureola u kojoj je smješten kao da ponavlja motiv hostije s oltara. Iznad njega na samome vrhu, kao počelo svega, je Bog Otac sa četvrtastom aureolom i zemaljskom kuglom u ruci. 
 
Srednja razina freske oblikovana je kao polukružan oblak nošen anđelima i predstavlja trijumfirajuću Crkvu, pa mnogi smatraju da bi to bio pravi naziv freske: „Trijumf Crkve“ ili „Trijumf euharistije“. U središtu je Krist okružen Marijom i Ivanom Krstiteljem te skupinama anđela, od kojih oni ispod njega drže četiri knjige evanđelja. S obje strane Kristova prijestolja na oblaku sjedi niz svetaca i starozavjetnih likova s pripadajućim atributima. S lijeve strane je Jeremija, sv. Stjepan, kralj David (s citrom), sv. Ivan evanđelist, Adam (bez aureole) i sv. Petar. S desne strane mogu se prepoznati Juda Makabejac, sv. Lovro, Mojsije (s pločama Zakona), jedan od apostola (Matej ili Jakov stariji ili Jakov mlađi), Abraham i sv. Pavao. Čini se kao da svi oni imaju mirnije kretnje u odnosu na zemaljsku Crkvu. Možda zato što ne moraju raspravljati o tome kako je Krist prisutan u euharistiji, jer već bez ikakvoga vela, uživaju neposrednu blizinu Presvetoga Trojstva. 
 
Raffaello Disputa
 
Od rasprave prema predanju
 
Iz ove veličanstvene freske možemo izvući barem dva poučka. Najprije da je euharistija središte svega kršćanskoga života, duhovnoga i svakodnevnog. Euharistija nam na sakramentalan način omogućuje da već sada stvarno susretnemo Gospodina i tako posvećuje naš ovozemaljski život u svim njegovim dimenzijama. Istodobno nas pripravlja na eshatološku puninu susreta i blizine s nebeskim Ocem u Isusu Kristu i Duhu Svetomu, te jednih s drugima u zajedništvu svetih. Euharistija je anticipacija našega udioništva u nebeskom zajedništvu Boga i ljudi. 
 
Vratimo se još na smještaj „Dispute“ u spomenutoj Rafaelovoj sobi, gdje predstavlja teologiju kao „poznavanje božanskih stvari“. Na temelju njezina sadržaja možemo zaključiti da ovdje poznavanje ne podrazumijeva samo racionalno doumljivanje i produbljivanje, jer ono u susretu s otajstvom nije dostatno. Poruka je da sva rasprava, koliko god bila učena, ne može do kraja dokučiti otajstvo Božje prisutnosti u euharistiji. Mnoštvo likova koje entuzijastično raspravlja nije smješteno u nekoj sveučilišnoj auli (kako bi se očekivalo), nego oko oltara, s otvorenim nebom iznad sebe. Nije li to poruka da svako razmišljanje o vjeri dolazi do svoje punine onda kada se Bogu koji je prisutan među nama prepustimo u predanju i kontemplaciji?
 
s. Valerija Kovač