DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
Unterberger Theresia Ekstase detaljU razdoblju baroka i rokokoa (17. i 18. stoljeće) umjetnici su često prikazivali svece u izvanrednom zanosu Božje prisutnosti. Jedan od omiljenih motiva bio je ekstaza svete Terezije Avilske, posebice nakon remek-djela Gian Lorenza Berninija, mramornoga kipa koji na nenadmašiv umjetnički načih prikazuje ushićenje sjedinjena s Bogom te španjolske svetice, a koji je imao velik utjecaj i na kasnije slikare.
 
Odabrali smo sliku „Ekstaza svete Terezije“ poznatoga južnotirolskoga slikara Michelangela Unterbergera (1695.-1758.), koja se danas nalazi u dijecezanskome muzeju u talijanskome Brixenu (Bressanone).
 
Španjolska svetica (1515.-1582), odjevena u smeđi karmelićanski habit i bijeli plašt, u zanosu kleči, glave snažno, a tijela blago nagluta prema natrag. Usta su joj otvorena a pogled usmjeren uvis. Njezin izraz lica dočarava svu dubinu doživljaja i pokazuje da se u tom trenutku ona nalazi u stvarnosti koja nadilazi ovaj ograničeni zemaljski svijet. I tijelo joj je u stavu ekstaze, desna ruka opušteno prislonjena uz tijelo, a lijeva je u položaju blage otvorenosti. Terezija je sva i tjelesno uronula u naročiti duhovni doživljaj. 
 
S desne joj strane stoji krupan anđeo s velikim krilima, koji vatrenom strijelom probada Terezijino srce. Slikar u ovome dijelu potpuno preuzima Berninijevu poznatu kompoziciju Terezijine ekstaze. No dodaje ono čega obično nema na drugim slikarskim prikazima toga motiva. Iznad anđela na gustu bijelu oblaku objavljuje se čitavo Presveto Trojstvo, pa je anđeo onaj koji povezuje božanski i ljudski svijet, posreduje između Boga i ljudi.
 
S Presvetim Trojstvom
 
Sliku polovicom dijeli veliki bijeli oblak na kojem se vidi Presveto Trojstvo. Sin Božj, zaogrnut crvenim plaštem (znakom muke i ljubavi), desnom rukom je prigrlio svoj križ, a nogom kao da dotiče anđelovo krilo. Do njega, s lijeve strane križa, u liku starca (Pradavni, Vječni) prikazan je Bog Otac, rukama naslonjen na zemaljsku kuglu. Između njih je lik goluba kao simbol Duha svetoga. Njihovi pogledi kao i zrake Duha Svetoga izravno su usmjereni na ushićenu Tereziju. Time u središtu slike nije samo Terezija u mističnome zanosu, nego i samo Presveto Trojstvo, koje je uzrok i cilj njezina duhovnoga ushićenja. Prikazujući i Presveto Trojstvo slikar čini vidljivim za promatrače slike ono što je sama Terezija doživjela u svojoj najdubljoj nutrini: duhovno sjedinjenje s Bogom. Njezino ushićenje nije prikazao samo kao neki apstraktni doživljaj ili zanos po kojem se promatrači mogu samo njoj diviti, nego kao dubok doživljaj njezina duhovnog jedinstva sa samim Presvetim Trojstvom. 
 
Čitav ambijent slike snažno dočarava intenzitet i dramatičnost Terezijina sjedinjenja s Bogom. Nebeska stvarnost je prikazana intezivnim zlatno-žutim svjetlom kao simbolom božanskoga, a u samome događaju divljenjem sudjeluju i drugi manji anđeli. U lijevome donjemu kutu dva anđela, zabavljena listajući jednu knjigu, okreću se i s divljenjem promatraju sveticu. Drugi anđeli s neba također podržavaju njezino mistično iskustvo. Iza Terezije se još vidi otvorena knjiga na klecalu, koju neki tumače kao simbol za sveticu kao obnoviteljicu karmelskoga reda nadahnutu Duhom Svetim. 
 
Unterberger Theresia Ekstase
 
Za dobrotu prema drugima
 
Slikari se uglavnom oslanjaju na sam autobiografski opis svete Terezije o njezinome jedinstvenome mističnome iskustvu transverberacije (probadanja srca). Terezija opisuje da je bila najdublje pogođena Božjom prisutnošću te je imala osjećaj kao da joj je anđeo, vadeći strijelu izvadio i srce, a ona je ostala ispunjena vatrenom ljubavlju prema Bogu. To iskustvo je bilo tako snažno da je ona osjećala veliku duševnu bol zbog probadanja srca, koju je u nekom stupnju doživljavala i tjelesno, ali koja joj je istodobno pružila neopisivu radost i zadovoljstvo, koje ljudska duša može primiti jedino od Boga. 
 
Terezija Avilska se, poput drugih svetaca, u svome životu isticala po predanoj ljubavi prema Bogu, koja je išla dotle da joj je Bog darovao milost izvanrednoga iskustva svoje prisutnosti. Sveci su ljudi koji potpuno žive za Boga i ništa im nije važnije od njegovanja prijateljstva s njime. Oni su ljudi koji na posebno intenzivan način žude za Bogom, da im sve drugo zemaljsko postane manje važno. S druge strane, sveci nisu ljudi koji ostaju „u oblacima“ svoje posebne blizine s Bogom niti se hvale svojim izvanrednim iskustvima da bi se predstavili boljima od drugih. Njihova posebna iskustva Boga mijenjaju najprije njih same te oni još više nastoje svjedočiti Božju prisutnost i postati njemu slični po životu i djelovanju. To je pokazala i sveta Terezija Avilska koja je upravo iz želje za što većom blizinom Bogu, predano i hrabro provodila obnovu svoga reda, ne praveći kompromise u nasljedovanju Isusa Krista. Terezija je zavrijedila naslov „velika“, ne samo zato što je imala posebna duhovna iskustva, nego i zato što se u njezinom svakodnevnom životu odražavala posebna povezanost i prijateljstvo s Bogom. Ona je živjela od Boga i za Boga, i to svoje oduševljenje i radikalnost željela je prenijeti na svoje susestre i subraću.
 
Terezija je uzor i svima onima koji tragaju za posebnim, izvanrednim duhovnim doživljajima. Ona pokazuje da se autentičnost i vrijednost njihova iskustva mjeri samo po tome, koliko oni u svome najobičnijemu svakodnevnome životu žive iz prijateljstva s Bogom i u dobrohotnosti prema drugim ljudima. 
 
S. Valerija Kovač