DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
Murillo Sagrada Familia del pajaritoDa je unutrašnjost kuće malo drugačija ili suvremenija, prizor bismo mogli s lakoćom smjestiti u naše doba. Jer kako se ovo dijete na slici igra sa svojim psićem – tako se i danas djeca posvuda igraju. Ipak, riječ je o slici iz polovice 17. stoljeća,  čiji je autor Bartolomé Esteban Murillo. Nosi zanimljiv naslov: „Sveta obitelj s ptičicom“, a čuva se u madridskome Muzeju Prado. Slika djeluje smireno, idilično, čemu doprinose skladna komunikacija likova i boje sličnoga smeđeg tona.
 
Dijete u središtu
 
U središtu je maleni dječak Isus s plavim uvojcima (u stvarnosti, kao Židov, zasigurno nije tako izgledao), odjeven u bijelo. Cijelom težinom je naslonjen na koljena sv. Josipa. Veselo pogledava bijelog psića s podignutom šapom ispred sebe te ga izaziva na igru s ptičicom koju čvrsto drži u desnoj ručici. Motiv ptičice u Isusovoj ruci potječe iz apokrifnih spisa, koji su već Isusu kao djetetu pripisivali čudesne božanske moći. Opisuju kako je Isus kao dječak od gline oblikovao ptičice koje su iz njegovih ruku oživljene poletjele.
 
Na lijevoj strani je Marija bez pokrivala na glavi u tipičnom položaju obavljanja jedne od kućnih radinosti. Sjedi okrenuta stroju za tkanje s koncem u rukama, a do nje je poveća košara s bijelim platnom. No prekinula je svoj rad te pogled usmjerila na maloga Isusa i njegovu razdraganu igru s psićem. Na desnoj strani je Josip koji još izravnije sudjeluje u Isusovoj igri. Iza njega vidimo njegov tesarski alat. I on je, čini se, na trenutak ostavio svoj posao, i sav se tijelom i duhom uživio u Isusovu igru i pazi na njega. Obje ruke je zaštitnički ispružio oko Isusa, pazeći da mu maleni ne padne, jer očito još nije stabilan na nogama. Lice mu odsjajava vedrinom, a pogled mu je, kao i Marijin, usmjeren na Isusa. Josip je prikazan mlađim nego uobičajeno (jer se pretpostavlja da je bio vidno stariji od Marije), s tamnosmeđom (a ne sijedom) kosom i bradom. Djeluje i tjelesno snažniji nego u uobičajenim prikazima, upravo onakav muž kakav je sposoban i fizički, svojim radom brinuti se za obitelj.  Pogledi Marije, Josipa i psića završavaju na Isusu i njegovoj razigranosti. 
 
Radost i strepnja
 
Slika prikazuje jedan vrlo idiličan, a opet tako uobičajen svakodnevni prizor koji se sigurno odvijao u životu Svete obitelji, ali o kojemu ne nalazimo nikakvih zapisa u evanđeljima. Josipov tesarski rad, Marijina briga u kućanstvu, Isusova bezbrižna igra sa životinjama, koje ga očaravaju kao i svako dijete – pokazuju da je Sveta obitelj živjela sasvim običnim životom u svojemu selu Nazaretu. Slikar je „uhvatio“ trenutak smirenosti, igre i nježnosti, u kojem je sva pozornost posvećena malenomu Isusu. Taj obični prizor iz života Svete Obitelji pokazuje da Marija i Josip nisu bili samo počašćeni zato što su odgajali Sina Božjega i budućega Spasitelja, nego su proživljavali sasvim svakodnevne brige i radosti  poput svih drugih roditelja.
 
Bog se poslužio običnim okolnostima za rođenje i odrastanje svoga Sina Isusa. I nije zbog toga Mariju i Josipa poštedio briga, strepnji, pa i sumnji i strahova oko djeteta Isusa –  kako će se razvijati, „što će od njega biti“, kako mu pružiti sigurno i bezbrižno djetinjstvo. Marija i Josip su polako rasli u vjeri i spoznaji da je njihovo dijete posebno, a istodobno tako obično, sa svim ljudskim potrebama. To je sasvim obična i sasvim neobična obitelji u isto vrijeme!
 
Murillo Sagrada Familia del pajarito
 
Josip – primjer svim očevima 
 
Još jedna posebnost slike nalazi se u tome što je upravo Josip prikazan u igri s Isusom. Obično on stoji po strani, pa je s Isusom povezana izravno Marija, ili je prikazan kao tesar koji Isusa poučava u svome zanatu. Josip stvarno ima posebnu ulogu u Isusovu odrastanju. Ponekad se u šali kaže da je on pravi suvremeni tip oca  – prihvaća i odgaja dijete koje nije njegovo. I doista je u ovome njegova veličina i hrabrost: usprkos vjerojatno svim govorkanjima i podsmjehivanjima ljudi iz svoje okoline, on ostaje dosljedan zarukama s Marijom te vjerno prihvaća i dijete za koje se brine kao pravi otac. Zato je Josip primjer oca koji je suvremen za svako doba, jer svoj očinski zadatak ispunjava vrlo odgovorno. U evanđeljima ne nalazimo zapisanu ni jednu njegovu izgovorenu riječ, ali za Isusovo odrastanje i odgoj je jednako važan kao i Marija. Njih oboje, sasvim obični ljudi, postaju neobični time što podižu jednoga sasvim neobičnoga dječaka, na svoj način svjesni da će „narasti“ u Božjega poslanika i Spasitelja ljudi – ptičica u Isusovoj ruci na to već podsjeća.
 
S. Valerija Kovač