DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil

2020 06 Sibenik duhovne vjezbeOd 19. lipnja do 23. lipnja održane su prve ovogodišnje duhovne vježbe u kući Matici pod vodstvom prof. dr. sc. Ivice Raguža, profesora dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu. Tema duhovnih vježbi bio je lik starca Mojsija preko kojeg trebamo postati prijatelji, odnosno prijateljice Božje što je i jedan od glavnih ciljeva duhovnih vježbi. Preko Mojsija upoznati Isusa Krista.

Mojsija kao bitnog starozavjetnog najponiznijeg lika ističe i sam Isus koji razgovara sa dva starozavjetna proroka (Mojsije i Ilija na brdu Preobraženja). Mojsije je čovjek vjere,a ne razuma. Čovjek koji bira križ, a ne uživanje. Čovjek koji živi za Nevidljivoga, čovjek oslobođenja, Pashe. Čovjek kreposti te tako i nama uzor na putu prema Gospodinu. Voditelj prof. Ivica koristi svoje omiljene riječi „Božja zafrkancija“ kako bi što bolje dočarao na koji način Bog djeluje. „Božja zafrkancija“ je upravo u tome što ne izabire mlađahnog, u punoj stazi mladića, nego izabire starca što je jedan od znakova da bez obzira na godine koje brojiš Bog te i tad treba, ima zadatak za tebe. Bez obzira na godine uvijek si potreban obraćenja. Bog uvijek djeluje na čudesan način i potpuno drugačije od onoga kako mi očekujemo i želimo. Mojsije je već i kao mala beba izložen vodi koja je veća i jača od njega, ali unatoč tome on joj već tada pruža otpor. Kao dijete milosti od malena je izloženo prijetnjama, ali zahvaljujući pobožnim ženama koje mu u određeno vrijeme Bog stavlja na put on jača i raste u ljubavi i milosti. U toj slici vidimo i samoga Isusa kao dijete rođenog u štalici, u sv. Obitelji. Zatim bijeg u Egipat kako bi odrastao slobodan od utjecaja zloga. Odmah potom slijedi opet „Božja zafrkancija“. Bog se objavljuje u „gorućem grmu“, ne u nekom ukrasnom, urešenom vrtu, nego u malom, neznatnom grmu, žbunju.

U određenim trenucima Mojsijeva života možemo vidjeti njegovo izvlačenje, pregovaranje s Bogom da pošalje drugoga jer je mucavac, ne razumijevanje Božjeg govora, nemarnost, progonstvo i od Egipćana i od svoga izraelskog naroda. Ali i u svim tim njegovim teškim trenutcima i slabostima vidimo Božju snagu i slavu. Unatoč svim tim slabostima Bog mu ipak daje poslanje i on ide, vrši volju Božju, te raste u vjeri, nadi i ljubavi te ostalim krepostima. Iako u strahu uzmače pred zmijom sluša Gospodina, vraća se i hvata zmiju za rep koja se pretvara ponovno u štap. Bitno je BOG i poslanje, a ne moje JA.  Moj JA treba uzlaziti Kristu, postajati On i zatim silaziti u zajednicu. Voditelj prof. Ivica je isticao i koliko je od velike važnosti osjetljivost za druge, strah Božji, molitva, razmatranje nad Božjom Riječi i poslušnost prema volji poglavara. Tek kada slomimo svoje vlastito i veliko JA postajemo Božji. I koliko nam je Bog blizak toliko je i zahtjevan. Potreban je stalan oprez i obrezanje vlastitog srca koje je bolno i krvavo, potom odricanje od naše volje i razuma kako bi što savršenije izvršili Božji naum s nama. Međutim, trebamo biti i svjesni da što više nastojimo biti Božji to ćemo imati više oholih faraona u sebi, ali i izvan sebe, te sami nećemo uspjeti. Poznavajući Njegov glas i ljubeći Isusa, lakše ćemo prepoznavati i odbacivati tuđe glasove u sebi i izvan sebe, glasove koji nas žele uništiti. Velika opasnost postoji i u mrmljanju i u gunđanju. Kršćanin, a posebno Bogu posvećene osobe mogu uzdisati i stenjati nad patnjama, ali ne mrmljati i gunđati jer to koči, usporava rast duha. Treba biti poput goluba koji suosjeća s patnjama svijeta, ali guguće, uzdiše.

Velika je i zanimljiva Mojsijeva ljubav prema narodu kojeg zagovara pred Bogom tako da je spreman čak i za svoje uništenje samo kako bi narod živio. Što se na kraju i događa jer Mojsije ne ulazi u Obećanu zemlju.

Na samome kraju duhovnih vježbi prof. Ivica je istaknuo kako su duhovne vježbe duhovna okrepa na putu kroz pustinju te kako nakon okrepe treba uslijediti djelovanje. Potrebno je neprestano posvećivanje. Nakon duhovnih vježbi kreće rat. Đavao odmah čeka kako bi napao. Faraoni će nas isto tako naoružani dočekati, ali Bog je jači od svega. Mojsije je pobijedio jer je bio s Gospodinom, a pobijedit ćemo i mi ukoliko pobijedimo svoju oholost i budemo potpuno Božje. Ne budimo „nakaze sinovske“, nego „predraga svojina“ Božja.

S. Valentina Sitaš