DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil

2019 10 Sibenik jubilejSestre franjevke od Bezgrješne imale su 2. 10. 2019. svečano skromno slavlje u kući matici prigodom kojeg su sestre svečarice proslavile svoj jubilej. Lijepo je i spomenuti kako su sestre dan prije, 1.10., preko dvije meditacije koje je održao fra Lazar Perica bile duhovno uvedene i pripremljene za slavlje.

60 godina redovničkih zavjeta proslavile su s. Cecilija Žuljević, s. Tomislava Budimir - Bekan, a 50 godina s. Marija Periša, s. Ana Tadić, s. Nevenka Grgat, s. Slavica Bezjak, s. Marija Grgat te obnovile svoje zavjete pod sv. misom koju je predslavio don Franjo Glasnović u koncelebraciji sa redovitim misnikom kuće matice, fra Matom Topićem.

Don Franjo Glasnović je na početku homilije srdačno pozdravio sestre jubilarke i svečarice, svaku poimence, zatim novoizabranu vrhovnu poglavaricu s. Tereziju Zemljić i ostale prisutne redovnice sestre franjevke od Bezgrješne, te fra Matu.

Zatim je istakao kako u ovoj proslavi redovnička zajednica zajedno sa sestrama jubilarkama i svečaricama slavi jubilej, 60 i 50 godina milosnog djelovanja, rada i služenja sestara u redovničkoj zajednici, u Crkvi i narodu. Naglasivši kako su ovi jubileji za sve nas godine milosti Gospodnje, slavlje radosti te zahvale Gospodinu i sestrama za njihovu prisutnost, ljubav i dobrotu među nama. 

Ovakva slavlja i jubileji su uvijek prigoda za pogled u prošlost ali i prema budućnosti. Osvrćući se na početak redovničkog služenja sestre se prisjećaju da su jedne postale redovnice, one koje slave 60 godina, neposredno prije, a druge, koje slavi 50 godina, poslije Drugoga vatikanskog koncila, u vremenu kada je Crkva nastojala vratiti sebe izvorima i staviti se u službi svijetu te biti u njemu znak i sredstvo spasenja cijeloga ljudskoga roda. Papa Ivan XXIII sa Crkvom na II. Vatikanskom koncilu u Pastoralnoj Konstituciji o Crkvi „Gaudium st spes“ ističe kako su: "Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, radost i nada, žalost i tjeskoba i nas kršćana“.

Nasljedujući u ljubavi i služenju svoga Gospodina, njegov i crkveni nauk te svoju zaštitnicu Bezgrješnu BDM, karizmu svoje utemeljiteljice službenice Božje majke Klare Žižić kroz ovo vrijeme sestre su u svome služenju i ljubavi dijelile: radost i nadu, žalost i tjeskobu i sve situacije, pa i one najteže životne i ratne, s ljudima Crkve grada Šibenika, biskupije i naroda.

Redovnici i redovnice u Crkvi su uvijek bili kako nas uči Crkva: znak „savršene ljubavi“ prema Gospodinu, Crkvi i ljudima kojima služe. Ostvarujući uvijek to savršenstvo ljubavi po evanđeoskim savjetima koje žive: poslušnosti, čistoći i uboštvu-siromaštvu, oslonjeni na raspetu Kristovu ljubav – kako nam zorno pokazuje sv. Franjo Asiški.

Don Franjo podsjeća sestre da su kako danas tako i u budućnosti, možda čak više nego prije, pozvane da budu i nadalje znak i „provokacija“ - one koje pozivaju i zazivaju ljude današnjeg vremena i sve nas Bogu posvećene za Krista i duhovne vrijednosti života, ne samo svojim odijelom, već prvenstveno svojim djelima, životom, molitvom, ljubavlju i služenjem, ostajući vjerne svome poslanju i karizmi, posebno prema najmlađima – djeci i najpotrebnijima - starima, nemoćnima, teškim bolesnicima, umirućima i siromašnima, da i nadalje „kao svijeće izgaraju“ kako su to kroz sve ovo vrijeme pokazivale, živjele i svjedočile.

Ljubiti druge Kristovom ljubavlju znači ostvarenje našega kršćanskog poziva i poslanja te svetosti na koju smo pozvani, kao i služenja njemu i čuvanje te briga za one koje nam Gospodin daruje na našem životnom putu.

Don Franjo uzima u obzir i veliku etapu ljudskog života i redovničkog služenja koje su sestre prošle te isto tako i iscrpljenost i slabost zbog krhkosti i teškoća života i bolesti. S razumijevanjem ih potiče da nastave samo hrabro i nadalje s Gospodinom, govoreći kako snaga nije u ljudskom tijelu i sposobnostima, već u Gospodinu koji to, po proroku Izaiji, najbolje pokazuje i svjedoči: „Umornome snagu daje, jača nemoćnoga. Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al’ onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.“

Don Franjo završava homiliju riječima zahvale. Najprije zahvala Bogu za njegovu ljubav i milosti koje nam je darovao i iskazivao preko djelovanja, služenja i ljubavi sestara jubilarki.

Zatim izriče i veliku zahvalnost sestrama jubilarkama u ime svih onih među kojima su djelovale: od djece i mladih, obitelji, muževa i žena, djedova i baka, bolesnih i starih, potrebitih i nemoćnih, svih pastoralnih skupina i udruga u Crkvi, u ime biskupa i svećenika, redovnika i redovnica, ljudi i vjernika, za svaku toplu riječ, osmijeh, radost, pouku, požrtvovnost, sebedarje, savjet, razumijevanje, utjehu, blizinu, pomoć koja se primila po njihovoj ljubavi i služenju.

Nakon svečanog misnog slavlja svečarice sa ostalim sestrama u društvu don Franje i fra Mate nastavljaju daljnje druženje za zajedničkim stolom u blagavaoni po primjeru sv. Franje koji je naglašavao važnost dva stola – stola riječi Božje, duhovne okrjepe i stola zajedništva, tjelesne okrjepe. Prigodom svečanog ručka vlada radosna atmosfera praćena pjesmama, čestitkama, darivanjem jubilarki te kratkog prikaza života svake sestre jubilarke kojeg je čitala č. majka sestra Terezija.

Tekst i foto: S. Valentina Sitaš