DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil

2019 08 Sibenik MaxiNaša s. Maksimilijana preminula je 21. kolovoza 2019. u Općoj bolnici Šibensko-kninske županije u 64. godini života i 46. godini redovništva.

S. Maksimilijana, krsnim imenom Kata, rođena je 2. siječnja 1956. u Sinju, župa Čitluk, od oca Duje i majke Maše r. Čugura. Bila je prva od četvero djece, brata Ivana i Dušana i najmlađe sestre Gordane. Još kao djevojčica osjetila je Božji poziv za Bogu posvećeni život i stupila je u naš samostan u Šibeniku 20. srpnja 1969. U novicijat je primljena na blagdan Imena Marijina, 12. rujna 1971. i trajao je tada dvije godine. Prve redovničke zavjete položila je 12. rujna 1973., a doživotne 12. rujna 1978.

Kroz razdoblje juniorata završila je u Šibeniku medicinsku srednju školu općeg smjera. U isto vrijeme radila je u našem dječjem vrtiću u Šibeniku, nekoliko mjeseci u dječjem vrtiću u Drnišu i kratko vrijeme u Rimu, u Škotskom zavodu, gdje su sestre vodile kućanstvo. Nakon položenih doživotnih zavjeta premještena je u Burgkirchen u Njemačku kao njegovateljica u karitasov starački Dom sv. Ruperta, odakle je 1980. premještena kao njegovateljica u Dom sv. Mihaela u München - Perlach. U sestarskoj zajednici u Domu sv. Mihaela bila je predstojnica od 1986. do 1995., kada je premještena u Kuću maticu kao vrhovna savjetnica na službu tajnice, do 2001. Tada je imenovana za kućnu predstojnicu u Kući matici, do 2007. Ista služba povjerena joj je u našem samostanu u Podstrani, od 2007. do 2013. Ponovno dolazi u Šibenik, u naš centralni Dječji vrtić Brat Sunce gdje joj je povjereno vođenje objedinjenog knjigovodstva svih naših vrtića, nakon što je prošla stručnu edukaciju potrebnu za taj posao. Knjigovodstvo šibenskog vrtića Brat Sunce vodila je od 2001. godine.

U dva navrata vršila je odgojiteljsku službu u zajednici: 1998. imenovana je za učiteljicu sestara juniorki, a 2016. za učiteljicu novakinja.

S. Maksimilijana je pokazivala veliko zanimanje za duhovnost. Za svoga boravka u Njemačkoj pohađala je u više navrata seminare duhovnosti. Po povratku u Domovinu rado je sudjelovala u duhovnim programima i raznim predavanjima oraganiziranim za redovnice. 2015. upisala je i pohađala dvogodišnji vikend studij "Teologija posvećenog života" u Duhovnom centru sv. Ivana od Križa u Zagrebu, u Remetama.  

Ispovijednik sestara u Burgkirchenu, u vrijeme kada je tamo bila i s. Maksimilijana, bio je svećenik zagrebačke nadbiskupije, vlč. Vilim Cecelja. S. Maksimilijana ostala je od tada s njim povezana, i kada je bila u Münchenu često je odlazila u Salzburg pomagati mu u sređivanju njegovih rukopisa i dokumentacije. S divljenjem je govorila o njegovoj duhovnosti i dubokoj vjeri, karitativnom djelovanju, ljubavi prema vlastitom narodu i spremnosti na žrtvu, sve do smrti.

S. Maksimilijana pokopana je 26. kolovoza na šibenskom gradskom groblju Kvanj. Sprovodnu Svetu Misu na Kvanju predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić uz koncelebraciju većeg broja svećenika i biskupa u miru Antu Ivasa, a sprovodne obrede vodio je župnike Gospe van grada fra Filip Milanović Trapo. S. Maksimilijanu ispratio je velik broj sestara naše Družbe, kao i redovnice drugih redovničkih zajednica, velik broj vjernika i njezina rodbina.

Otac Biskup je u svojoj homiliji kroz odabrane biblijske tekstove istaknuo veličinu i značaj naše vjere u vječni život koja se temelji na Kristovu uskrsnuću i daje smisao našem ovozemnom životu. "S Kristom smo neraskidivo povezani krštenjem, vodom preporođenja po kojoj smo već dobili obećanje vječnosti i oslobođenja od grijeha. Po Kristovu uskrsnuću pozvani smo hoditi u novosti života svjedočeći nadu Domovine na nebesima koja daje smisao svakom našem koraku, svakoj našoj molitvi, svakoj žrtvi, služenju i predanju. Da i na nama djeluje slava Očeva koja uskršava od mrtvih."

Na kraju Svete Mise od s. Maksimilijane oprostila se vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić i župljanka Gospe van grada Gordana Ležaja. S. Terezija predočila je ukratko redovnički put s. Maksimilijane koji je od mladih godina bio protkan bolešću i patnjom s kojom se s. Maksimilijana hrabro nosila i izvršavala vrlo zahtjevne obveze u svojoj redovničkoj zajednici. Kada je na bolesničkoj postelji primila sakramente umirućih kazala je da je spremna za put u vječnost. Nakon toga je kroz kratko vrijeme, iscrpljena progresijom proširene maligne bolesti, preminula. Stoga je svoj prigodni govor s. Terezija zaključila riječima: "Draga s. Maksimilijana, ti si dobar boj bila, svoju zemaljsku trku si završila, vjeru sačuvala i dospjela si do posljednjeg cilja, u zagrljaj milosrdnog Oca, gdje si se konačno smirila. Počivala u miru Božjem!"