DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2019 05 juniorkeGodišnji seminar za sestre juniorke održao se od 3. do 6. svibnja 2019.g. s početkom u 19h u Karmelu sv. Ilije, Buško Jezero. Na seminaru je sudjelovalo oko 60 sestara juniorki. Voditelj seminara je bio don Đuliano Trdić, dr. med. i mr. psych., voditelj Centra za savjetovanje Riječke nadbiskupije. Tema seminara je bila DINAMIKA PSIHOLOŠKOG RAZVOJA U DUHOVNOM ŽIVOTU. 
Seminar je započeo sv. Misom sa nagovorom. Uvodeći nas u glavnu temu seminara don Đuliano je u nagovoru naglasio kako je potrebno moliti Majku Mariju da nas nauči donositi duhovne plodove duhovnog majčinstva (kada se Marija upetlja tada se sve raspetlja) te važnost rada na vlastitome srcu jer bili mi i na Marsu opet bi bili mi onakvi kakvi jesmo. Problem današnje Crkve jest ljudsko srce. Kada nismo doma, vani smo. Kada ne radimo na svome srcu tada kopamo po tuđem. Prosuđujemo druge, njihova djela, misli, nakane i tako gubimo smisao, ne znamo za što živimo i za što umiremo – VELIKA ŽALOST. Budućnost, cilj nam treba biti da naša duša sjaji poput Mjeseca koji obasjava zvijezde koje predstavljaju laike, a ne u tome kako bi postale č. Provincijalke ili č. Majke.
 
Seminar se sastojao od 4 glavne teme pod nazivom KAKO ZRELO ŽIVJETI SPOLNOST?, EMOCIONALNA ČISTOĆA I EMOTIVNA MANIPULACIJA, SAMOĆA te KLEVETANJE I OGOVARANJE.    
 
Pod temom „KAKO ZRELO ŽIVJETI SPOLNOST?“ don Đuliano je govorio u kontekstu celibata i braka naglašavajući potrebu i muških i ženskih elemenata u Crkvi jer da bi netko bio uspješan i u vodstvu potrebna mu je i nježnost i pažnja. Seksualnost traži smisao kao i sve ostalo. Neodgovaran stav prema seksualnosti djeluje i dovodi do današnjih skandala u Crkvi. Zato je potrebno jasno sagledati i prihvatiti spolnost te je integrirati na način koji odgovara onom životnom pozivu koji smo izabrale i na kojem želimo ustrajati. Najgore je „gledanje preko plota“ što dovodi do mijenjanja vrijednosti prema nagonu umjesto da je obrnuto. Spolnost za cilj ima da osobu iz egoizma dovede do altruizma iz čega proizlazi znak zrelosti, a to je VJERNOST preuzetoj obvezi. Znati dati se iz ljubavi, ali isto tako i uskratiti se iz ljubavi. 
 
„EMOCIONALNA ČISTOĆA I EMOTIVNA MANIPULACIJA“  je bila vrlo zanimljiva tema . Predavanje je bilo isprepleteno mnogim zanimljivim i korisnim pitanjima što je bilo dodatno obogaćenje. Čisti srcem su oni koji su svoj um i volju stavili u službu zahtjevima Božje svetosti. U meni se može javljati bilo što, ali ako se ja protiv toga borim voljom i razumom to nije grijeh. Žena ako ne bdije nad sobom postaje zavodnicom, a muškarac predator. Moje emocije trebaju pratiti odnos. Moje emotivno ulaganje treba biti povezano s razinom odnosa. U tome nam puno može pomoći pitanje „Zašto ja provodim vrijeme s određenom osobom, da me obogati ili je u pitanju nešto drugo?!“ Dok je za zdravi odnos nužno da uživamo provodeći vrijeme s drugom osobom, odnos koji se zasniva na strahu nije zdrav odnos. Zrele osobe koje bdiju nad svojim srcem mogu ostvariti zreli odnos. Najbolji test da se uvjerimo je li odnos zdrav ili nije jest da za taj odnos kažemo poglavarici ili magistri ili da se zapitamo bi li se tako ponašale i u njihovoj prisutnosti. Kada smo s nekim povezani, a ne znamo razlog te povezanosti tada smo u velikoj opasnosti i blizini emocionalne NEčistoće. Jedna je svetica za svoj odnos sa svetim ispovjednikom rekla: „Naš je odnos bio čist, ali je mogao biti čišći!“. Zatim se don Đuliano usmjerio na još jedan od velikih problema u svijetu, ali koji je uzeo maha i u Crkvi. To su „EMOTIVNI MANIPULATORI“ ili „VAMPIRI“. Teško ih je odmah prepoznati, a kad ih se prepozna već je kasno. Prvo poduzimaju sve kako bi od osobe saznali gdje je najranjivija, a kada saznaju onda udaraju po tim ranama te u tome uživaju jer se time hrane. Emotivnog manipulatora se može prepoznati kada u njegovoj blizini osjećamo nemir, nesigurnost i osjećaj da smo pod pritiskom. Jedini spas kada ga prepoznamo jest „BIJEG“ ili „EMOTIVNA OGRADA“. Mene moja izranjenost ili bolest ne opravdava da drugima oko sebe nanosim bol. Na to nemam pravo.
 
Treća tema „SAMOĆA“ nam je predstavljena u pozitivnom smislu i korisnom jer „u plodnoj samoći sazrijevamo i dublje se promišljamo“. Tko je u samoći usamljen taj je sam sebi loše društvo. Mnogi sveci su odlazili u PUSTINJU da bi ostvarili kontakt s Bogom. U pustinji borave samo hrabri jer samoća skida maske. Samoća puno govori o potajnim grijesima. „Dok sam sama o čemu razmišljam, gdje mi ide srce?“. Šutnja može biti izvana, a brbljanje iznutra. Jezik nam može biti veliki blagoslov, ali i prokletstvo. Sve ovisi o nama što biramo. Snaga redovničke samoće je u tome da me ne zarobe stvorenja. Pametan čovjek će i od zlonamjernog učiti. Mnogi sveci nam svjedoče o tome kako se herojska ljubav rađa u ne adekvatnim uvjetima (pr. sveti Ivan od Križa – braća zaslužna za njegovu svetost). Ja biram hoće li mi susestra koju je Bog stavio na moj put biti prilika za posvećenje ili prilika za propast. 
 
Četvrta tema „OGOVARANJE I KLEVETANJE“ – rak rana današnjeg društva, a posebno Crkve. Često zaboravljamo da svatko ima pravo na dobar glasi i da je od svih svjetovnih vlasništva najdragocjenije DOBRO IME. Ogovaranjem i klevetanjem činimo trostruko ubojstvo : ubojstvo vlastite duše, ubojstvo one duše o kojoj govorimo i ubojstvo one duše kojoj govorimo. Ogovaranjem i klevetanjem postajemo SREDSTVA U ĐAVOLSKIM RUKAMA. Vrlo rado to prikrivamo dobrom nakanom zaboravljajući kako je Juda najteži grijeh prikrio gestom ljubavi, poljupcem. Potrebna je istina u ljubavi i ljubav u istini. Jezik pokazuje sadržaj srca. U razgovoru je potrebno tražiti istinu da bi se moglo rasti. Ako od osobe u duhovnom vodstvu tražim olakšanje ili razumijevanje tada ištem ljudsku utjehu koja prijeći duhovni rast. Zajedništvo u ljubavi prema Bogu je dobro, ali je potrebno neprestano bdjeti nad srcima u tom odnosu. Od velike je pomoći pitati se „Kuda vodi to zajedništvo?“ Podjele počinju od jezika. Zajednica u kojoj ima ogovaranja nije kadra svjedočiti Isusa. Nema opravdanja za ogovaranje!
 
Don Đuliano je predavanja zaključio završnom porukom da bi bilo dobro da si ljestvicu s vrijednostima uvijek podižemo, centimetar po centimetar, jer uvijek možemo bolje. Da se trudimo rasti, ali računajući sa Božjom milošću, Božjom pomoći jer sa svojom snagom ćemo moći izdržati vrlo kratko te da uvijek imamo na pameti kako SVA ISKUSTVA VODE DO ZRELOSTI.     
 
S. Valentina Sitaš