DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2018 12 Perlach2„Bog mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim?“ (Ps 29,1)
 
Dana Gospodnjega 25. 11. 2018. došao je kraj našem djelovanju u Domu St. Michael - München, Perlach, nadbiskupija München-Freising. Osvrćem se na 38 godina djelovanja naše sestarske zajednice.
Kako to sažeti u par rečenica? Sestre su od samog početka na vodećim položajima kao i u organizaciji njege. Palijativna njega isključivo je dužnost sestara. Duh Doma oslanja se na Radosnu vijest = Evanđelje, što sestre nastoje živjeti. Življenje i propovijedanje = nositeljice Krista. 
 
U Knjizi izreka stoji: „Tko nađe marljivu ženu (…) takva žena je vrjednija i od skupocjenog biserja.“ Te marljive žene su u ovom slučaju sestre: s. Marija Blajić, glavna sestra Doma (vrši jedno vrijeme dužnost upraviteljice Doma); kada je bilo potrebno, znala je kuhati za preko 180 osoba; s. Blaga Vojković, s. Franciska Brajković, s. Damira Grgat, s. Dominika Banić, s. Antonija Šilović, s. Ana Samodol, s. Tješimira Akrap-Gačić, s. Zvjezdana Banić, s. Maksimilijana Šimac, s. Branka Nimac, s. Boženka Periša te moja malenkost. Pokojne sestre koje su u Domu djelovale su s. Mirjana Akrap i s. Paulina Vrdoljak. Na kratkoj ispomoći bila je s. Zvonimira Nimac.
 
Sestre imaju i uživaju veliku čast. Međutim, ta čast, nosi i veliku odgovornost. Marljive i Bogu odane, dobro svima u svoj svojoj jednostavnosti, srca a ponajpače domaćima u vjeri, pomažu, ne samo bolesnim i nemoćnim osobama, nego i rodbini u savjetima i molitvi. Pomažu osobama koje su istupile iz Katoličke crkve, kako bi se ponovo vratile u njezino krilo. U svakom čovjeku gledaju Krista. Posebnu brigu vode o sakramentu sv. ispovijedi i bolesničkog pomazanja. Osobe potrebne savjeta, razgovora, iz župe i sv. Mihaela te susjednih župa koji dolaze u kapelu sv. Mihaela na sv. misu, osobe potrebne da ih netko sasluša, da njihovo povjerenje neće zlorabiti. Briga za sakristiju je u rukama sestara. Razumije se, dragovoljno – sve za Boga. S Mirjana vodi sviranje u kapeli. Prema potrebi i u župskoj crkvi St. Michael.
 
Zahvaljujemo župnicima naše župe St. Michael, pok. Wolfgangu Zilinskyju (koji je svakog četvrtka bio kod sestara na ručku), prelatu Jungu i gospodinu župniku Christianu Penzhoferu. Kod planiranja rasporeda svetih misa bilo im je važno da u župi bude svakodnevno sv. misa, bilo u domu bilo u župskoj crkvi, kako bi sestre imale mogućnost sudjelovati na sv. misi.
 
Gospodin prelat Lindenberger rekao je 25. 11. 18: „Liebe Schwestern! Ihr Erbe ist die christliche Prägung in diesem Haus. Das ist für uns eine Verpflichtung. Sie haben den Grund gelegt und mitbeigetragen, dass dieses Caritas-Altenheim in der Kirche und in der Gesellschaft einen sehr guten Ruf hat.“  Kod preorganizacije u njezi sestre su odigrale najvažniju ulogu u domu. Došlo je do velikih izmjena. Sve se moralo pisati. Zakon o njezi kaže: „Što nije napisano nije ni učinjeno.“  S tim su došli veliki zahtjevi kao i problemi, teški i neizbježni trenutci i dani. U tim trenutcima i danima dobri Bog bio je naša snaga i zaštita. Nosio nas je na svojim svetim rukama. Bez Boga bismo sigurno posrnule i pale. 
 
Sestre su sudjelovale u organizaciji „Sommerzug-a“, svake godine jednodnevnog i svake tri  godine tjednog izleta, koji je bio planiran za teško bolesne i nemoćne osobe, koji su bili potrebni njege. Sestre su uzimale svoj godišnji odmor i pošle raditi za bližnjega (u organizaciji Caritasa nadbiskupije München-Freising). Krist kaže: „Što ste učinili jednom od najmanjih, meni ste učinili.“ Caritasova organizatorica mogla je uvijek računati na sestre.
 
„Gospodin je pastir moj, ni u čem' ja ne oskudijevam
na poljanama zelenim, on mi daje odmora.
Na vrutke me tihe vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja,
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći, 
zla se ne bojim, jer Ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica Tvoja, utjeha su meni!“
(Ps 23,1-4)
 
S. Zorica Mijić