DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2018 11 SeminarU Podstrani, 24. 12. i 25. 12. održao se seminar trajne formacije pod vodstvom s. Valentine Mandarić koji je započeo uvodnim predavanjem u 9h. 
Na samom početku s. Valentina je pozdravila nazočne sestre te uputila nekoliko osobnih riječi sestrama. Navodeći kako ovaj seminar trajne formacije pod nazivom „Zajedništvo u posvećenom životu: ljepota, rizik i izazov“ prihvaća kao čin poniznosti i pozivajući se na Isusove riječi pozvala je sve sestre da ne gledajući nju, njezin način života nego slušajući ono što govori, zajedničkim snagama tragaju za boljim.
 
Uvodeći nas u sami pojam zajedništva približavajući nam današnji duh vremena (nedostatak dugotrajnosti, samo ostvarivanja i privatizacije) predstavila nam je ključnu riječ koja se danas proteže na sve dijelove i oblike življenja, a to je popularna riječ KRIZA. Stavljajući poseban naglasak na krizi zajedništva. KRIZA od grčkog. krizis slikovito označava nešto što se događa i što treba proći kroz rešeto, prosijati kroz sito i uzeti ono što je dobro, a odbaciti ono što je loše. Da bi se to moglo potrebna je dobro postavljena dijagnoza, lijek i terapija. Otvara i pitanja REKREACIJE, MEDIJA, BRZINE (pitanje vremena i prostora) te pitanje CILJA, SVRHE ključne pojmove zajedništva.  Jedino prolazeći kroz sito koje je BOŽJA RIJEČ, jedino u svjetlu Božje Riječi možemo vidjeti što se ispravno događa u nama, u zajednici. Ako ćemo ispravno čuti doći će do nutarnje krize pojedinca koja će donijeti dobre rezultate i osobne i zajednice. Međutim, za prevladavanje krize potrebna je hrabrost, reći sebi „sad je dosta“, koja će uzrokovati lom i bol. S. Valentina navodi primjer restauracije.
 
Kako ovo vrijeme donosi brojne poteškoće i nove izazove s kojima se redovništvo susreće, vidimo da zajedništvo nestaje, ali ne vidimo rješenje kako očuvati ono zajedništvo koje je bilo. Zato je od velike važnosti ispravno odgojiti osobe koje će znati izabrati ono što je potrebno i korisno za pojedinca i zajednicu, a odbaciti ono što šteti bilo duhovno bilo tjelesno. 
 
Izlazak iz krize neophodan je bez vraćanja na izvore koje postavlja pitanje čemu se vratiti, a što odbaciti. Uzimajući primjer sv. Pavla, koji govori kako ima trn u svom tijelu, s. Valentina nam posvješćuje kako i mi poput njega imamo svoj trn s kojim dolazimo u samostan, koji je na našim leđima poput prtljage koje se nećemo nikada osloboditi. Vrijednost svake sestre se nalazi u tome što je primila dar Božji – zvanje i odgovorila na njega. Krist svaku ljubi posebnom ljubavlju. O svakoj ovisi kako će na taj dar odgovoriti. Odgovoriti na Božji poziv možemo slijedeći dva traga, Kristov i utemeljiteljice majke Klare. Potrebno je ispravno shvaćanje karizme majke Klare koju je ona primila od Gospodina kao nezaslužan dar i tako nas svojim životom zadužila da tim istim duhom živimo i djelujemo u ovome vremenu i okolnostima u kojima se trenutno nalazimo. Na tom putu bitno je sačuvati trostruko povjerenje (povjerenje u Isusa Krista, u vlastitu karizmu utemeljiteljice majke Klare i povjerenje u samu sebe, svoje zvanje). Često zaboravljamo da Bog ne mjeri našim očima i da nije važno koliko, nego na koji način ugrađujemo u Božju građevinu.  S. Valentina primjerom „braka“ slikovito prikazuje ulazak u samostan, redovničku zajednicu.
 
Kako smo pod utjecajima koji dolaze izvana te utječu na zajedništvo tako imamo i utjecaje iznutra koji isto tako narušavaju međusestrinske odnose. Tu spada opasnost koja je ujedno i najveća, a to je kada se bitno svede na funkcionalnost. Zatim pitanje nedostatka duhovnih zvanja te međugeneracijski odnosi. Ova nam pitanja mogu puno pomoći u preispitivanju svog nutarnjeg stava prema bolesnoj, starijoj, nemoćnoj sestri. Međugeneracijski odnosi su izazov za svaku sestru, te uvijek trebaju biti obostrani. Pažnja i ljubav mlađe sestre prema starijoj, a isto tako i razumijevanje i zahvalnost starije prema mlađoj.   
 
Zatim nam je protumačila nekoliko preduvjeta koji nam pomažu u ostvarivanju zajedništva: razvijena savjest o grešnosti, neprestano posvješćivanje da redovnički život ima i proročku dimenziju, redovnički život obilježen duhovnom plodnošću, te nutarnja duhovna radost koja je plod susreta s Gospodinom. 
Postoje i mnogi čimbenici za učvršćivanje duhovnog zajedništva kao što su zajednička molitva, čitanje i slušanje Božje riječi, aktivno sudjelovanje u zajedničkim duhovnim stvarima, briga o međusobnoj komunikaciji sa susestrama, prihvaćanje sestrinske opomene, pobuđivanje svijesti o odgovornosti svih za život zajednice. Zajednički život ne čini podređivanje određenim propisima, vlastima, nego upućenost jednih na druge, odgovornost, suosjećanje, duhovna povezanost. Ljubav redovnička je zahtjevna, mukotrpna i naporna jer ne dolazi sama po sebi. Za nju je potreban voljni čin. Voljeti Božjom ljubavlju. 
 
KLJUČ zajedničkog života jest MILORSĐE, OPRAŠTANJE i ZAJEDNIČKI CILJ (nasljedovanje Gospodina). Redovnički život ne može funkcionirati ako samo gledamo narav, a zaboravljamo nadnaravno. 
 
S. Valentina je završnim predavanjem još jednom istaknula tri stvari na kojima se temelji zajedništvo (PROSTOR, VRIJEME I ZAJEDNIČKI CILJ) te stavila veliki naglasak na tri stvari kojih se trebamo čuvati  jer donose propast zajednice, a to su : OGOVARANJE (KLEVETANJE), ZAVIST (LJUBOMORA) i NEPRAŠTANJE. Zatim nam je prikazala 4 temeljne istine svake pojedine sestre (IZABRANOST, BLAGOSLOVLJENOST, RAZLOMLJENOST – „svijest da nisam savršena“ i DAROVANOST). Živeći te 4 istine naša nutrina će imati nutarnju sigurnost, prihvaćenost i osjećaj voljenosti te će tako naše srce biti otvoreno i ispunjeno ljubavlju za druge, posebice sestre.
 
Razmišljanja o našem redovničkom zajedništvu, o međusobnim odnosima, o ponašanjima i stavovima koji urušavaju naše odnose i zajednice završili smo klanjanjem na temu „Hvalospjev ljubavi (1 Kor 13,1-13)“ moleći milost da uvijek budemo svjesne kako je temeljni kriterij evanđeoskog i kršćanskog života ljubav – ne apstraktna, nego konkretna – usmjerena i življena u konkretnim odnosima i s konkretnim sestrama. 
 
Tekst i foto: S. Valentina Sitaš