DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2018 4 Sibenik skolaZahvalno hodočašće u svetišta Italije, o desetoj obljetnici djelovanja Katoličke osnovne škole u Šibeniku
 
imali su djelatnici i pridruženi hodočasnici u vazmenoj osmini, od 3. do 7. travnja u organizaciji putničke agencije Mihael iz Varaždina. Brigu o duhovno-molitvenom vodstvu imali su o. biskup mons. Tomislav Rogić i ravnatelj KŠC-a don Roko Glasnović, predvodeći euharistijska slavlja, molitve Časoslova te pobožnosti krunice. Pohodili su sveta mjesta rođenja, života,  grobove i relikvije deset svetaca (sv. Franjo Asiški, sv. Klara Asiška, sv. Josip Kupertinski, sv. Katarina Sienska, sv. Bernard Sienski, sv. Fina, sv. Dominik, sv. Katarina Bolonjska, sv. Antun Padovanski i sv. Leopold Bogdan Mandić) na kojima su bolje upoznali živote svetaca i znamenitosti gradova uz koje su povezani.  
 
Prvo odredište bio je Asiz, grad u talijanskoj pokrajini Perugi.   Obilazak je započeo u crkvi sv. Klare u kojoj su se pomolili pred njezinim grobom, pogledali njezin habit te ostali u molitvi pred križem s kojeg se Isus obratio sv. Franji.   U nastavku su obišli ostatke rodne kuće sv. Franje i Novu crkvu izgrađenu iznad nje, u kojoj je i zatvor u koji je otac zatvarao sv. Franju kako bi ga spriječio u siromašnom načinu života. Uslijedio je obilazak katerale sv. Rufina u kojoj je krstionica u kojoj su kršteni sv. Franjo i sv. Klara. Kao vrhunac dana posjetili su baziliku sv. Franje u kojoj je i svečev grob.   Obišli su donju i gornju crkvu s izrazima oduševljenja i željom zadržati se što duže na ovom svetom mjestu. Uslužnošću fra Zlatka Vlaheka, hrvatskog franjevca konventualnca na službi u bazilici upijali su detalje iz života i djelovanja sv. Franje te o samoj bazilici. Euharistijsko slavlje su slavili u samostanskoj kapeli Siksta V., gdje im je o. biskup mons. Tomislav Rogić poticajnim riječima povezao evanđeoski tekst sa životom sv. Franje i  životnim stavovima svakog pojedinog hodočasnika. Imali su i posebnu milost obići sobu i kapelu  u kojoj je boravio i molio svetac zaštitnik učenika i studenata, sv. Josip Kupertinski.  Bog ga je odlikovao čestim, rekli bismo, prečestim izvanrednim darovima, osobito ushitima i darom lebdenja. Zvali su ga «leteći svetac«.  Na kraju dana obišli su baziliku svete Marije Anđeoske unutar koje se nalazi mala crkvica  Porcijunkula – zacijelo najvažnije mjesto za svetog Franju Asiškog i njegovu subraću. Uz crkvu su i klaustar sa znamenitostima povezanim uz život sveca.
 
Drugog dana hodočasnički put smo započet je euharistijskim slavljem u samoj crkvici Porcijunkule, što nam je bila posebna milost. U homiliji je don Roko povezao poziv i svetost sv. Franje s  nakanama, pozivima i djelovanjima hodočasnika. Duhovno osnaženi, nastavili su put prema Sieni, gradu i sjedištu istoimene provincije u talijanskoj regiji Toscani. To je grad neobično bogate kulturne prošlosti te je zbog tog  pod zaštitom UNESCO-a, kao svjetska baština čovječanstva.  Bazilika Sv. Dominika, jedna je od najvažnijih u gradu. U njoj je relikvija sv.  Katarine Sienske, koja je  uz Tereziju Avilsku prva žena, proglašena naučiteljicom Crkve. Crkva sadrži nekoliko relikvija sv. Katarine iz Siene, čija obiteljska kuća je u blizini, koju su također posjetili. Piazza del Campo je gradski trg u obliku školjke izgrađen na mjestu negdašnjeg rimskog kazališta. Trg je sagrađen u 12. stoljeću na mjestu nekadašnjeg rimskog foruma i otad do danas ostao je u izvornom obliku školjke popločan crvenom ciglom. Devet linija dijeli trg koji je nagnut prema središnjem odvodu za skupljanje kišnice u nekadašnju gradsku cisternu. Na trgu se nalazi gradska vijećnica. Dok je većina kuća i palača  sagrađena od prepoznatljive crvenkastosmeđe cigle, katedrala, odnosno Duomo di Siena, od crnog je i bijelog mramora i dragulj je talijanske romaničko-gotičke arhitekture. Gradnja katedrale Uznesenja BDM na nebo je započeta u 12. stoljeću, a svoju današnju veličinu dosegla je u 14. stoljeću.  Izvorno je trebala biti najveća katedrala na svijetu.  Jedna od posebnosti katedrale je njezin mramorni pod, ukrašen s pedeset i šest polja na kojima su prikazani različiti povijesni i biblijski događaji. Ti se dijelovi poda štite i po njima se ne smije hodati. Posjetili su i biblioteku Piccolomini koja se nalazi u sklopu katedrale. Krajem 15. stoljeća dao ju je dograditi kardinal Francesco Piccolomini (kasnije papa Pio III.) kako bi u nju pohranio skupocjene knjige. Strop i zidovi prekriveni su freskama živih boja koje je naslikao renesansni slikar Pinturicchio kao svoje posljednje veliko djelo. Obišli su i stari bolnički kompleks Santa Maria della Scala, sada muzej, a nekada važna građanska bolnica posvećena brizi o napuštenoj djeci, siromašnima, bolesnicima i hodočasnicima.  Santa Maria della Scala je bila jedna od prvih europskih bolnica.   
 
Uslijedio je obilazak  malog srednjovjekovnog gradića San Gimignano  na uzvisini iznad rijeke Else. Najslavniji je po svojoj srednjovjekovnoj arhitekturi, osobito po svojim tornjevima, koji se mogu vidjeti s nekoliko kilometara udaljenosti. Tornjevi su podignuti zbog rivalstva između obitelji grada tijekom 12. i 13. st. u začuđujuće velikom broju: nekada ih je bilo 72, a do danas ih je sačuvano 14. To je najveća koncetracija srdnjovjekovnih tornjeva na tako malom mjestu pa je cijeli gradić pod zaštitom UNESCO-a. Središte San Gimignana je Piazza della Cisterna, trokutasti trg okružen tornjevima  usred kojeg se nalazi kameni zdenac iz 1237. godine. Na trgu Piazza Duomo nalazi se katedrala Collegiata. U predivnoj crkvi, pohodili  su  grob Svete Fine, poznate i kao Serafine, zaštitnice djece i djevojaka. Živjela je u 13. st., oboljela u desetoj godini od teške bolesti i dugo godina bila nepokretna u krevetu.   Tu je molitvu za sve učenike predvodio o. biskup Tomislav. Na kraju dana posjetili su Montecatini Terme. Voda iz četiri Montecatini izvora izvire topla, a posebno je blagotvorna za jetru i probavni sustav.    
 
Trećeg dana hodočašća posjetili su Firenzu, koja je glavni grad pokrajine Toskana. Grad leži na rijeci Arno i najpoznatiji je po svojoj srednjovjekovnoj povijesti grada - države Firence, u vrijeme kada je bila središte trgovine i financija te jedan od najbogatijih gradova u Europi, a posebice kao kolijevka talijanske renesanse. Godine 1982., UNESCO je uvrstio stari povijesni centar na popis svjetske baštine. U njoj su živjele mnoge poznate ličnosti kao što su: Dante Alighieri, Giovanni Boccaccio, Donatello, obitelji Medici, Botticelli, Niccolò Machiavelli, Leonardo da Vinci, Filippo Brunelleschi, Michelangelo, Galileo Galilei i drugi. U bazilici Sv. Križa (Santa Croce), gotičkoj crkvi slavili su euharistijsko slavlje. Homiliju   je održao o. biskup Tomislav razmatrajući o oltarnim slikama uzesenja i krunjenja BDM. Ova crkva je najveća franjevačka crkva na svijetu. Najzanimljiviji elementi su šesnaest kapela, koje su dekorirali freskama Giotto i njegovi učenici. U crkvi su sahranjene mnoge poznate ličnosti: Niccolò Machiavelli, Michelangelo Buonarroti, Galileo Galilej, Enrico Fermi i dr.
 
Obilazak grada nastavili su prema firentinskoj katedrali. Po svome značaju u povijesti arhitekture je jedna od najpoznatijih talijanskih građevina. Treća je po dužini crkva (poslije crkve sv. Petra u Rimu i Sv. Pavla u Londonu) na svijetu, duga 148 metara. Unutrašnjost osmerokutne građevine ima toskanske geometrijske ukrase u višebojnom mramoru na dva nivoa  Troja brončana vrata koja sa tri različite strane vode u krstionicu su priznata remekdjela sama po sebi. Južna vrata  s 28 kvadrata predstavljaju scene iz života Ivana Krstitelja i alegorijske figure kardinala i teoloških vrlina. Sjeverna vrata također sadrže 28 ploča koja predstavljaju scene iz Novog zavjeta i Djela apostolskih.  Najslavnija - istočna vrata, tzv. "Rajska vrata",  smatraju se  prvim djelom novog stila - Renesanse. Ova najbogatija i najurešenija vrata prikazuju veličanstvene scene iz Starog zavjeta, ali u okviru, pored biljnih i životinjskih motiva, nalaze se brojni likovi (24 figure proroka i sibila, te 24 medaljona s bistama umjetnika, njegovih suvremenika). Uz vodstvo službene voditeljice obišli su znamenitosti grada te posjetili  i jedan od mostova preko rijeke Arno koji se ističe kao jedinstven, Ponte Vecchio (Stari Most) iz 14. st. čija je najmarkantnija osobina mnoštvo trgovina izgrađenih na rubovima i potpomognuti štulama. Most nosi Vasarijev povišeni hodnik koji povezuje palaču Uffizi s rezidencijom Medici (Palazzo Pitti). To je jedini most u gradu koji je preživio Drugi svjetski rat netaknut. Za kraj dana posjetili su Piazzale Michelangelo, vidikovac na brežuljku preko Arna, s kojeg se pruža predivan pogled na cijelu Firencu.
 
Zadnjeg dana  ostala je za posjet Bologna,  glavni grad područja Emilia-Romagna. U starom je dijelu velik broj srednjovjekovnih palača, fontana i crkava. To je jedno od najjstarijih sveučilišta u svijetu (osnovano 1089.). Središnji dio dana bilo je euharistijsko slavlje u bazilici Svetog Dominika Guzmana u kapeli u kojoj grob Sv. Dominika. U propovijedi je don Roko ukratko približio lik Svetog Dominika, utemeljitelja Reda braće propovjednika ili dominikanaca, a svojim je životom i propovijedanjem mnoge okrenuo pravoj vjeri. Bazilika Sv. Dominika ima bogatu povijest i umjetnost - više od bilo koje druge crkve u Bologni. Posjetili su i crkvu u kojoj se čuva neraspadnuto tijelo sv. Katarine Bolonjske. S njezinim životom i djelovanjem ih je upoznala sestra klarisa koja ih je dočekala u kapeli gdje se nalazi relikvija. Svetica je rođena  1413.  u Bologni. Kao djevojčica od 9 godina došla je s ocem na ferarski dvor te ondje bila »mala dama« vojvotkinje Margarete. Godine 1431. Katarina je stupila u samostan Corpus Domini u Ferrari,  koji je nedugo prije prihvatio pravila klarisa. Taj je samostan u gradu bio na glasu jer su u njemu boravile mnoge plemkinje i to u potpunom siromaštvu i strogoj pokori. Katarina je s naročitom ljubavlju birala niže poslove: pranje suđa, rublja… U njezinim očima zapravo ništa i nije bilo nisko jer je znala da se velik dio takvih malih, priprostih poslova obavljao i u svetoj nazaretskoj obitelji i da su oni posvećeni radom najsvetijih osoba što su ikada na ovoj zemlji boravile. Dobar glas se na daleko širi. Pa tako i gradski oci u Bologni dočuše za izvanrednu djelatnost njihove sugrađanke u Ferrari. I tako dođe poslanstvo da se slična redovnička ustanova otvori i u Bologni. Za tu je misiju bila određena Katarina, koja bi imenovana opaticom sa zadatkom da u Bologni osnuje novu ustanovu svoga reda. Katarina je samo uz prekid od tri godine sve do smrti bila poglavarica te redovničke zajednice.   Katarina je umrla 9. ožujka 1463. Ljudi je odmah poslije smrti počeše častiti kao sveticu. Crkvu u kojoj je sahranjena nazvaše »crkvom svetice«. Klement XI. proglasio ju je 22. svibnja 1712. svetom. Prema duhovnom nauku sv. Katarine Bolonjske nakon skrušene i valjane ispovijedi valja se oboružati sedmerostrukim duhovnim oružjem: marljivošću, nepouzdavanjem u samoga sebe, pouzdanjem u Boga, sjećanjem na Kristovu muku, mišlju na vlastitu smrt, mišlju na slavu u raju te napokon proučavanjem Svetoga pisma.   
 
Za kraj hodočašća ostala su svetišta dvojice dragih svetaca. Bazilika Svetog Antuna je glavni padovanski spomenik, jedno od najvećih remek-djela svjetske umjetnosti i jedno od najposjećenijih kršćanskih svetišta. Zaustavili su se u kapelici relikvija jer su u njoj pohranjene mnogobrojne moći i neke druge dragocjenosti. Ovdje se čuvaju neraspadnuti Svečev jezik, čeljust, jezična kost, habit, Crkva franjevaca kapucina u Padovi, danas poznatija kao svetište svetoga Leopolda Mandića, bila je zadnje odredište. Cilj je neprestanog dolaženja hodočasnika koji dolaze posjetiti grob svetog Leopolda, koji je smješten u prostoru uz crkvu u blizini sobice gdje je svetac ispovijedao. S vanjske strane iznad groba, gori danju i noću „svjetiljka pomirenja“. Obred darivanja ulja, koje napaja svjetiljku, obnavlja se svake godine, 12. svibnja, na liturgijski blagdan sveca.   Od mjesta gdje je grob svetoga Leopolda polazi se u prostoriju s ispovjedaonicama. Tu su ispisane riječi svetog Leopolda: „Milosrđe je Božje veće iznad svakog očekivanja“. Prije svake druge milosti, sveci nas podsjećaju, da treba moliti „milost“, to jest, iskustvo besplatne Božje ljubavi, da bismo se osjetili sinovima u Sinu Isusu, u daru Duha Svetoga, koji viče u srcima našim: „Abba, Oče!“      
 
s. Mandica Starčević